Jump to content

Leaderboard

Popular Content

Showing content with the highest reputation on 11/15/2011 in all areas

  1. DIPOVI- UMAKE-TASTERI Dipovi Dipevi,umake ili koji već nazivi upotrebljeni su za mješavinu raznih atraktivnih tekučih dodataka kako bi mamci poput boile,kuruze ili sl. davali bolji signal u vodi i tako prije privukli pažnju šarana . Zašto je sve uopće počelo na taj način? Svi smo svjesni količine hrane na našem hranilištu kad izbacamo sve što smo naumili. Tamo se nađe i par tisuća sjemenki, par stotina boili i ko zna čega sve ne. Ako imamo veliku posjetu ribe neće biti velikih problema dobiti griz na takvom bogatom hranilištu. No, prisustvu manjeg broja ribe, pa još tome kadkad i posebno oprezne, plahe, rezultira da dva tri dana prođu u trenu a mi ne dobimo ili dobimo tek koji griz. Poslije iza nas dođe netko sa šakom mamaca i slijedi griz za grizom. Druga je situacija treći štap. Dva štapa na hranilištu u svim uvjetima je dovoljno. Zaista bi bilo nelogično sa trećim ne isprobati nešto drugo napraviti nego se gurati na jednom hranilištu gdje rijetko sva tri štapa rade. Postoji solucija ili da otvorimo neko novo manje nahranjeno mjesto, da iskoristimo područje gdje nam pada hrana ako hranimo raketom ili jednostavno da više puta na dan izletavamo s tim trečim štapom kao izviđačem pokušavajuči iznenaditi kakvog lutalicu. U svim tim slučajevima od velikog značaja može imati mamac iz dipa, posebno boila. Kažem posebno boila jer recimo kukuruz osim zaslađen je najbolji u svom izvornom mirisu, signalu jer je on jednostavno usađen u samo biče ribe kako svojim signalom tako i posebno svojim izgledom. Postoje više pristupa izrade dipova no dva su prevladavajuča. Prvi je dip koji se oslanja na mirise i lovi signalom otapala koje ti mirisi nose, dok je drugi oslonjen više na atraktore prirodnoga porijekla. Prvi pristup je usko gotovo najuže vezan za manju ribu jer njegov brzi signal bez večih problema namami manju ribu da uzme baš taj mamac koji odskače od drugih na tome kako smo opisali bogatom hranilištu. Razne kiseline koje su sastavni dio nekih aroma, pa direktne kiseline kao n.butric i mravljična imaju veliku moč širenja po vodi i tako brzo postiže efekt zainteresiranosti kod nekih riba. Dodatkom raznih ulja pa otapala sa večom specifičnom težinom od vode dobivamo tzv. 3D efekt, kretanje signala u svim mogučim smjerovima. Takav pristup najviše se koristi kod kračih ribolova i takmičenja. Naravno, kao i svaki pristup i ovaj ima svoje lošije strane. Jedna je da što se tiče velike ribe nije pokazao najbolje rezultate, naročito što se tiče brzine ulova. Srečom pa su svi ti dodaci brzo topivi pa se tako i taj mamac nakon nekog vremena ako je izbjegao nalete manje ribe pretvara u dobar izbor i za nekog lukavca. Pošto punih 10 godina ako ne lovim na pop ups boilu na dlaku stavljam samo boilu iz dipa mogu zaključiti po dosdašnjem iskustvu na svim vodama veča riba dolazi kasnije kad je takav dip več dobrano ispran ali još uvijek očito dovoljno atraktivan. Drugi pristup je meni najomiljeniji jer ulazi duboko u razmišljanje o ribi, njenim potrebama i ponašanju. Taj pristup dijelim na tekuči i praškasti. Praškasti ču opisati nešto kasnije pod tasterima. šaran je po svemu specifično biče. Živi u posebnim uvjetima,voda, i ovisan je u velikoj mjeri o svome okolišu bez obzira na naš upliv u njegov svijet. Kao takvo biče oslonjeno na svoje instikte teško je prihvatiti neke teorije o njegovoj niskoj razini inteligencije i pokušava ga se strpati u biča koja eto tako plivaju pod vodom i mašu repom. Mislim da je sve skupa daleko od toga i sada bi se htio osvrnuti na njegov nepogrešivi instikt koji ga vodi kroz život. Da je on nepogrešiv kazuje i činjenica da kao i svako živo biče bez greške pronađe sve esencijalne tvari potrebne za njegov uspješan razvoj i opstanak. U toj potrazi na visokom mjestu nalaze se aminokiseline. To su tvari koje šaran osjeti na največoj daljini i biča iz kojih i prehranom crpi za njega su doslovce životno važni. Ta biča također sadrže i neophodne enzime bez kojih bi njegova probava bila vjerovatno nezamisliva. Makar se ta biča,račići,školjke,larve,crvi itd. ponekad nalaze u područjima intenzivnog mirisa,mulja,nazvao bi to prije smrada šaran osjeti ne samo gibanje istih nego i signal koje to biče odašilje. To je ta vodilja u osmišljavanju dipova okrenutih samo i jedino prema elementima koji su šaranu svakodnevno neophodne za opstanak. Radi se o aminokiselinama, nekim vitaminima, mineralima, i sl. Ovdje su arome prisutne jedino u slučaju da ih proizvođač upotrijebi u svome proizvodu a da to nije navedeno na deklaracijili u sastavu proizvoda. Sve se bazira na prirodnim dodacima. Takav dip naravno, privlačan je također manjoj ribi no njegova atraktivnost nije na prvu jer ne nosi onaj 3D efekt več najbolje lovi na čekanje i okolo hranilišta. Glavni sastojci su mu aminokiselinski pripravci tipa,minamino, marineamino, multimino, nutramino, shelfish R.H, shelfish K.N, the key(probiotik), liquid yeast(tekuči p.kvasac), pure liver ex., sol i sl. http://img13.imageshack.us/img13/930/dobroizmijeati.jpg http://img52.imageshack.us/img52/5025/doljenosadipagoredodaci.jpg http://img843.imageshack.us/img843/1231/poetanizgleddipa.jpg http://img820.imageshack.us/img820/3875/punjenjedipauboiceaktiv.jpg http://img40.imageshack.us/img40/1040/dsc07907b.jpg Tasteri Najteže je pisati o stvarima koje na prvi pogled isključuju jedna drugu. Tako se može učiniti gledajuči površno na tekuče dipove i praškaste dipove tj. dipove koje neposredno prije upotrebe boile lijepimo na sami mamac tzv. tastere. Jako popularni dio u šaranskoj industriji. U ovaj dio se začudo osim kupnje gotovog proizvoda nije uputilo puno ljudi. Možda iz uvjerenja da se na tome području nemože nešto više napraviti. Greška, može i to jako puno. Zadnje tri godine ribolova na tako izrađene mamce donjele su mi puno radosti. Možda je problem bio i nosač koji lijepi praškastu tvar na boilu, mi teško možemo doći do izvorne tvari koja se koristi ali ja sam upotrjebio mljevenu želatinu i praškastu tvar koja se koristi u izradi torti, preljev za torte. Jedna sporije stvrdnjava ali dulje drži,mljevena želatina, dok druga steže brže i brže otapa, preljev za torte. Oba praška trebaju biti dodatno samljevena ako nisu instant opcija koja piše na ambalaži. http://img833.imageshack.us/img833/1619/dsc08334bv.jpg http://img100.imageshack.us/img100/1759/dsc08346i.jpg http://img835.imageshack.us/img835/5299/dsc08352m.jpg Od dodataka radi kojih se uopče i radi takva vrsta dipa trebalo bi izdvojiti neke manje ili više topive namirnice ili tvari. Na prvome mjestu su to vrhunska riblja brašna kao predigest riblje brašno koje je nakon tretiranja enzimom pepsinom dobijen protein koji je u takvome stanju da ne samo što ga je moguče samljeti u puder,doslovce, neko preko 80% toga proteina je topiv u vodi, dakle više nego izvrstan signal. Zatim LT riblje brašno koje zbog svog posebnog postupka izrade na nižim temperaturama sačuvao svoj aminokiselinski profil koje se nemože usporediti niti s jednim brašnom u klasičnom procesu, radi se o oko 3 puta više aminokiselina koje su sačuvane takvim procesom. Zatim razni ekstrakti tipa GLM, enzime treated liver powder, pure liver powder, fruktoza con., dehidrirana krv,spirulina alga, betain,ciprivit(vitamini, minerali), topivi riblji protein L-zero 30, apetitstimulator mulbery RH,pivski kvasac, sol itd. Glavni nosač svega je čisti kukuruzni škrob koji će držati takav dip-taster suhim jer vlaga koja se lako stvori usljed stalnog otvaranja posudice može stvrdnuti taster. Čisti škrob će te najprije pronaći ako upitate poznanika pekara, u pekarstvu se koristi za posipanje dasaka na koje ide kruh da se ne bi lijepio. Oni koriste čisti škrob za tu namjenu. škrob također možete nabaviti u proizvodu koji ćete naći u kuhinji vaše žene, mame, bake tvorničkog imena Gustin ili pak kao smjesa za izradu pudinga, samo u tome je slučaju on obojan i aromatiziran. Kao što se vidi, radi se o gotovo potpuno prirodnim tvarima u sto postotnom slučaju. Zastupljeni su za ribu jako zanimljive tvari, od proteina, aminokiselina, vitamina, minerala, atraktora a kao konzervans kao i usvakom mom dipu, soli. Posebno dobar pristup prezentaciji i označavanju mamca u dobu godine kad šaran najviše obitava u donjim dijelovima vode kao što je jesen-zima i ljeto. Ako samo proanaliziramo vrijednost još jednog izuzetnog dodatka,spiruline, biti če nam puno jasnije zbog čega je ovaj pristup prepun mogučnosti za napredak. Spirulina je alga koja u svome sastavu nosi obilje vrijednih tvari a na prvome mjestu vrijednih proteina,55%, aminokiselnski profil joj je gotovo pa čudesan jer 20tak aminokiselina čine tu namirnicu zaista čudesnom, zatim vitamini a posebno B12 te beta caroten koji posebno može biti deficitaran kod ribe u tome okruženju, te još minerali i ostalo. Sve se to nalazi u praškastom obliku koji je toliko fino mljeven i dehidriran da izvrsno upija i veže sve komponente na sebe kad ga namočimo i ostavimo da se malo upije. To, uz sve druge visoko vrijedne elemente nikako nemogu proči nezamječeno kod ribe, niti kao jedan mamac a kamoli na hranilištu! Vrlo je izgledno na takve mamce dobijati one veče ribe jer su i one iskusnije puno u pronalaženju tih vrijednih elemenata o kojima smo pisali. Na ovim je primjerima pažnja ponajviše usmjerena na prirodne produkte, ljepiva komponenta također, mada ima također uspješnih dodataka naročito što se tiče lijepljenja i sintetičkog sastava. Razlog se zna, ovakvi i dipovi-umake i tasteri rade na duge staze. Moj primjer tomu govori u prilog gdje zadnjih 5 godina isključivo što se tiče mamaca na dlaci koristim dipove svih vrsta ovisno o prilici. Bez obzira na karakteristike vode i količinu ribe u njoj. Na kraju evo par primjera od svake grupe dipova- Brzi , atraktivni dip; Minamino Moore 20ml Betain Moore 1 čajna žlica Crem cajouser Nutrabaits 2 ml Talin Moore 2 ml Ester pineaple Solar 1 ml Esen. Banana Moore 2 ml 5 ml jabučni ocat Atraktivan hranjivi dip Marineamino Moore 20ml The key Moore 10 ml Betain Moore 1 čajna žlica Salmon ulje Moore 2 ml Squid Solar 5 ml 3 kapi black peper ete. Ulje 1 čajna žlica kuh. Morska soli Suhi dip-taster-fish liver 1 vrečica instant želatine u prahu 1 vrečica preljeva za torte 30 gr kukuruznog škroba Pure liver powder Moore 1 čajna žlica l-zero 30 (samljeti) Moore 1 čajna žlica Anco. Con. Solar 1 čajna žlica Kuhinjska morska sol ½ čajne žlice (samljeti) Suhi dip taster voćni 1 vrečica želatine u prahu 1 vrečica preljeva za torte 30 gr kukuruznog škroba Mullbery stim. Apetita RH u prahu 1 jušna žlica ½ čajne žlice dodatno samljevene kuhinjske soli Boilu prije umakanja u taster dobro je namočiti u nekom kvalitetnom aminokiselinskom preparatu ili dipu-umaki koji nije po karakteristikama brzog djelovanja. Time dobivamo trajnost signala. Suhi dip ( VIšE) Postoje trenuci u ribolovu kad nekakva novotorija ili totalna suprotnost može donjeti rezultat o kakvom možemo samo sanjati. Ulazeći malo dublje u izradu mamaca posebice onih koje želim istaknuti više od ostalih razradio sam gotovo za svaku vrstu boile i pripadajući dip za nju. Sam naziv po sebi govori da se tu radi o tekućim komponentama kojima pokušavamo zainteresirati šarana da uzme baš taj mamac. Tu se nalaze elementi koji su se pokazali kroz puno godina i nezaobilazni su u izradi svakog dipa. To su npr. razna sladila, mirisi na različitim bazama, betain, aminokiselinski pripravci itd. Takvi dipovi zaslužni su za zaista puno prekrasnih ulova na svim vodama i u svim uvjetima. No, da li je tu kraj što se tiče dipova. Kao i svemu, naravno nije. Dehidrirani proizvodi Oduvjek su me očaravali dehidrirani proizvodi raznih brandova. Od račića, lignji, školjki pa do onih jednostavnijih kao razni začini tipa, papar, cimet, anis itd. Uvijek mi je padalo na um pitanje: kako bi izgledala boila da je izvana napudrana jednim od tih sastojaka, Pogotovo kad padne na dno i taj sastojak počne polako padati s nje? Vjerovao sam da signal koji šalje takav mamac je nešto što nemože proći nezamjećeno kod uvijek radoznalog šarana. S druge strane tu je i različitost koju nosi takav mamac. Nisam se prevario. Lignja Nikad neću zaboraviti kad sam prije tri godine prvi puta stavio pod nos ekstrakt lignje od Nasha. Konkretniji i prodorniji miris nisam u životu osjetio. S time da se još uz to radi o čisto prirodnom proizvodu, plus toga što je u prahu. Naime uvijek sam bio mišljenja da puno blaži atraktori tipa GLM, račići i sl. u dozama koje su preporučane jednostavno nemogu doći do izražaja u miksevima sa jakim komponentama kao r.brašno. Ekstrakt lignje je definitivno imao tu moć. Ja sam ipak takvim vrhunskim proizvodima namjenio drugu funkciju. Tako su počeli prvi pokušaji suhoga dipa. Suhi dip Dakle, odmah nakon izrade boili nakon samog hlađenja, u malu posudu za dip stavio bi do vrha svježe boile i na njih stavio jednu mjericu ekstrakta lignje. što češće bi sve skupa tresao. Nakon dan, dva, ekstrakt koji sa nije primio na boilu pun vlage pao bi na dno. Izvadio bih ga van, spremio za upotrebu kod izrade boili i na boile stavio još jednu mjericu ekstrakta. Pošto su i boile bile malo vlažne jer je posuda zatvorena brzo su primile novu količinu ekstrakta. Sada je već koncetracija bila tolika da je boila bila spremna za upotrebu. Već u prvoj godini testiranja mamac iz toga dipa dao mi je najbolje rezultate otkad lovim. Boila i nakon cijele noći ima jak intezivan miris po ekstraktu lignje. Iz šale a i zbog izgleda mamca jedan moj prijatelj (Batina) znao je reći, kaj opet loviš na tartufe?! Gel Ekstrakt lignje sam po sebi se jako dobro drži na boili za razliku od nekih drugih koje sam želio isprobati. Tako sam isprobavajući razne kombinacije kako bih nekako zaljepio ekstrakt na boilu došao do sirupa od kukuruznih klica. Malo veze i poznastava jer radi se o bazi s kojoj se puni sredina bombona. Tvar je konzistencije otprilike kao tvrđi gel. Topivost u vodi mu je odlična. Boje Sada već svi znamo da šaran na neki način reagira i raspoznaje boje barem kao kontrast okoline. Tako da upotrebom vrlo malo boje u prahu uz odličan prirodni signal koji daje tako nadipani mamac, sa bojom dobivamo i vizuelni efekt tako potreban u nekim djelovima dana a osobito ujutro kad krenu prve zrake sunca. Oko mamca stvara se oblak koji je u ovome slučaju i vizualno primjetiv. Izrada dipa Izrada dipa zahtijeva samo malo više truda nego kog klašičnog, tekućeg. U jednu vrećicu za duboko smrzavanje(manju) stavimo količinu boili koja nam stane u posudu u kojoj ćemo imati dip. Doziramo najmanju žličicu sredstva za ljepljenje, u mojem slučaju to je sirup kukuruznih klica. Sve dobro protrljamo da se rasporedi po boilama i izvadimo tako ljepljive na drugu vrećicu i ostavimo sat vremena da se počne po površini sušiti. U slijedeću vrećicu u bacimo redom, čajna žličica GLM, čajna žličica sitno mljevenog betaina, na vrh noža boje. Sve dobro protresemo i unutra stavimo još pomalo ljepljive boile. Čim malo protresemo one će primiti prah. Kad god imamo vremena protresemo vrećicu. Nakon nekog vremena boile će potpuno pokupiti prah ili će dio vlažnoga pasti. Doziramo još novoga a taj vlažni jednostavno sačuvamo i iskoristimo kod izrade boila. Upotreba Zabac sa takvim mamcem trebao bi biti bez ponavljanja jer kod ponovnog izvlačenja dosta se praha uslijed trenja kroz vodu ispere. No, kao i za sve i za to ima rješenje. Uzmemo jednostavno mekani bombon u traci obljepimo boilu. On će sačuvati boilu od ispiranja a izuzetno je topiv (i u hladnoj vodi)tako da neće smetati našem glavnom naumu, čak dapače. Ako pročitamo sastav gdje piše, razna sladila, kazein, lecitin, limunska i druge kiseline, arome, samo pridonosi atraktivnosti našeg mamca u prvih pola sata jer se poslije otapa. Opisati ću jednu prezentaciju koja je zanimljiva za ove duge noći koja se kreće od izuzetno atraktivne na početku koja prelazi u blagu i vizualnu kad do izražaja dolazi suhi dip pa na kraju pop-ups prezentaciju. Tri u jednom bez prezabacivanja, kako? Svi znamo vrijednost mira na hranilištu u ovo doba kad riba rijetko prima a obično se radi o lijepšim primjercima. Uzmemo pop- ups boilu i upotrebimo u suhom dipu kako je opisano u izradi dipa, obložimo ju mekanim bombonom u traci i to je to. Dokle god je bombon, a poslije njega prah, na boili, ona je na dnu, a nakon toga kako se prah ispire i sa njime gel ona se lagano izdiže iznad ostataka suhoga dipa. Idealno! Primjeri 1. Squid ex. Nash 1 žličica Bijeli biber (sitno mljev.) ½ žličice Sirup kukur. klica Žuta boja 2. GLM 1žličica Betain (sitno mljeveni) 1 žličica Zelena boja Sirup kuk. klica 3. Račići 1 žličica Cimet 1 žličica Kury prah ½ žličica Sirup kukur. klica Crvena boja 4. Kurkuma ½ žličice Anis (sitno mlje.) ½ žličice Betain (sitno mljev.) ½ žličice Sirup kukuru. klica Evo malo građe o dipovima. Možda ima koja zastarjela teza ili proizvod ali misao još uvijek stoji.
    2 points
  2. Da nije sve u doziranju gotovih aromatskih pripravaka, zašto nije svaki takav pripravak na svakom mixu istog mirisa, što sve sadržavaju neke namirnice, kako se zovu određeni spojevi aroma, i puno toga što je najvažnije konkretnog nalazi se u ovom znastvenom pristupu kao predlošku u ulazu u svijet aroma, mirisa, pojačivača okusa, ili korektora. Izvolite, čitajte i uživajte. Aromatske materije u hrani nastaju sinergističkim djelovanjem komponenti nosioca mirisa i okusa. Mirisi su hemijski spojevi različite strukture, a okus formiraju različiti spojevi: ugljični hidrati, aminokiseline, proteini, lipidi, kiseline, soli i drugi spojevi. Za svaku aromatsku komponentu odgovoran je odredjeni hemijski spoj, a ukupna aroma je rezultat kompozicije utjecaja više spojeva koji čine aromatski kompleks. Aroma je karakteristično svojstvo hrane koje je čovjek prepoznao i počeo koristiti još u prahistoriji. Riječ aroma je grčkog porijekla i ima značenje mirodija, biljka koja ima miris. Aroma i miris nisu isti fenomen. Miris se osjeti čulima (receptorima) koji su smješteni u nosu dok se aroma manifestira kao ukupan organoleptički osjećaj koji nastaje prilikom unošenja hrane u usta. Aroma se može definirati kao senzorni utisak hrane, prepoznat senzibilnošću receptora na okus i miris. Ipak, osnovni faktor koji determinira aromu hrane je miris. Okus hrane je ograničen na osnovne percepcije: slatko, slano, kiselo, gorko i umami , dok miris omogućava daleko širi spektar. U engleskom jeziku postoji izraz ”flavour” koji opisuje značenje nosioca arome ili karakterističnog okusa proizvoda. Ukus je svojstvo koje može nastati utiscima okusa, aroma i trigeminala. Specifičan iritant na usnama ili grlu je trigeminal, osjećaj koji daje, na primjer, ljuta paprika ili aroma peperminta te njima slične tvari. Aromatične tvari su složenog hemijskog sastava o kojima ovise okus, miris kako svježe tako i prerađene hrane. Prilikom žvakanja, hrana se mehanički dezintegrira, intenzivira se proces oslobađanja aromatskih tvari, a ujedno započinje proces probave. Pri tome aroma daje zadovoljstvo prilikom žvakanja i gutanja tako da se može promatrati kao rezultat osjećaja ukusa, modificiranih osjećaja mirisa i kinestetičkih osobina. Miris hrane se često može razlikovati od njegovog okusa. Dobar primjer za to su neke vrste tropskog voća neugodnog mirisa (durian ) ali veoma ugodnog općeg dojma pri konzumiranju. Aromatične tvari su rasprostranjene u svim namirnicama biljnog i animalnog porijekla. Ove tvari se u hrani nalaze u relativno malim koncentracijama, koja se izražava u ppm . Maksimalna osjetljivost nosa je na koncentracije mirisa do 10-17 g, dok je osjetljivost najboljih instrumenata na mris 10-13 g. Plinska kromatografija je najčešće korištena instrumentalna metoda za separaciju sastojaka arome iz analizirane smjese, a spektrometar masa se koristi kao detektor za identifikaciju sastojaka smjese neposredno tokom provedbe analize. Danas se za identifikaciju okusa koriste instrumenti kao što je elektronski jezik, a za identifikaciju mirisa elektronski nos. Arome u hrani imaju primarno organoleptičku, a ne nutritivnu funkciju. Mirisi koji se koriste u prehrani vrlo su slični mirisima u kozmetici i parfemima. Tabela 4.6.1. Primjeri hemijskih spojeva i njihovih mirisa u voću Hemijski spoj Miris Izoamil acetat Banana Cianamični aldehid Cimet Etil propionat Voćni Limonen Narandža Alil heksanoat Ananas Etil maltol šećer Prirodni mirisi u umjerenim količinama su zdravstveno sigurni. Za razliku od njih sintetskih mirisi mogu biti toksični te moraju biti provjereni prije nego što se stave na tržište. Ukupna aroma hrane rezultat je interakcije svih spojeva od kojih je sastavljena. Na nju tako utječu i prisutne masti, ugljikohidrati, bjelančevine i voda. Ipak specifičnost arome rezultat je prisutnosti drugih brojnih vrsta spojeva kao što su: alkoholi, esteri, aldehidi, ketoni, laktoni, eterična ulja, terpeni kiseline različiti heterociklički spojevi: pirazini, piroli, piridini i dr. Nehlapljivi aromatični sastojci mogu biti inertni kao što je celuloza ili mogu biti nosioci oralne senzibilnosti (slano, slatko, kiselo, gorko, umami). Pojedine vrste hrane međusobno se razlikuju po čulnom utisku mirisa i okusa zbog različitih koncentracija i količinskih odnosa pojedinih sastojaka arome koji formiraju ukupnu aromu. Koncentracija nije mjerilo i aromatične dominantnosti, jer neki spojevi prisutni u manjim udjelima mogu da utiču mnogo više na ukupnu aromu nego spojevi prisutni u većim udjelima. Dominantnost nekog spoja u aromi više je posljedica njegove hemijske strukture nego koncentracije. Spojevi u tragovima se ponekad ističu kao nositelji karakteristične arome za pojedine vrste hrane. Na osnovu te spoznaje učinak prisustva određenog spoja na ukupnu aromu nekog proizvoda ne može se prosuditi samo na osnovu količine u kojoj se nalazi, već je potrebno znati i vrijednost praga osjetljivosti. Prepoznatljivi prag osjetljivosti definira se kao udio nekog spoja, najmanja koncentracija neke tvari arome koja je dovoljna za prepoznavanje te arome. Postoje velike razlike u pragu osjetljivosti između pojedinih aromatičnih tvari. Tabela 4.6.2. Prag osjetljivosti mirisa tvari arome u vodi pri 20 oC Hemijski spoj Prag osjetljivosti Hemijski spoj Prag osjetljivosti Etanol 100 mg/l Trans-2-heksenal 17 ppb Maltol 35 mg/l Etilacetat 5000 ppb Heksanol 2,5 mg/l Butilacetat 66 ppb 2-metilpropanol 0,001mg/l Etilbutirat 1 ppb Heksanal 4,5 ppb Izoamilacetat 66 ppb Vrijednost arome – aromatičnost (Ax) definira se kao koeficijent udjela tvari u namirnici i njenog praga osjetljivosti: formula1 Cx – udio spoja x u namirnici, a ax – prag osjetljivosti mirisa spoja x u namirnici. Ako je vrijednost navedenog omjera veća od jedan tada je određeni aromatični spoj prisutan u namirnici iznad svog praga osjetljivosti te pridonosi aromi. Tabela 4.6.3. Primarni standardi mirisa R.b Naziv mirisa Hemijski spoj prag 1 Eterični 1.2 dikloretan 800 ppm 2 Kamforski 7,7-trimetil-biciklo(2,2,1)heptan 10 ppm 3 Mošusni pentdekonolakton 1 ppm 4 Cvijetni 1-fenil-3-metil-3-pentol 300 ppm 5 Mentol mentol 6 ppm 6 Papren mravlja kiselina 50 ppm 7 Miris truleži gnjio dimetildisulfid 0.1 ppm Hemijski spoj u hrani može da posjeduje karakterističnu aromu, ugodni miris ili neugodni smrad. Za odorante – smrdljive tvari neugodnog mirisa može se reći da su ponekad znakovi upozorenja na opasnost (pokvarena hrana). Naziva se smrad ako ima neugodnu percepciju. Izraz smrad (smradež) ili zadah-vonj se koristi da opiše neugodan miris. Termini fragrance ili aroma se primarno koriste za hranu i kozmetiku, a opisuju ugodne mirise. Mirisi odgovaraju stvarnim fenomenima hemikalija rastvorenih u zraku, mada, sa drugim osjećajima, psihološki faktori mogu da učestvuju kao dio u percepciji. Aromatične tvari po osnovu različitih stupnjeva isparavanja pri različitim temperatura su podijeljen u slijedeće skupine: lako isparljive, teže isparljive, teško i izrazito teško isparljive. Lako isparljive tvari arome imaju nisko vrelište te se lako kvantitativno izdvoje već kod niskog stupnja isparavanja dok teže hlapljive tvari arome imaju višu tačku vrelišta i teže isparavaju. Aromatični kompleksi u hrani mogu biti: poželjni i nepoželjni. Nepoželjni aromatični kompleks čine sekundarno nastali spojevi pri fermentacijama, nepoželjnim biohemijskim i hemijskim procesima prerade i neadekvatnog čuvanja sirovine ili proizvoda. Nepoželjni aromatični kompleksi su spojevi koji nastaju u biohemijskim procesima gdje se pojavljuju nepoželjni čulni utisci, a često su povezani sa kvarenjem proizvoda. Arome se najčešće nalaze u nosaču aroma koji također doprinose senzorskoj percepciji. To su lipidi (ulja i masti), voskovi, pektinske supstance, voda i etanol u kojima su otopljene pojedine komponente arome. Najčešće su prisutne uljne strukture aroma koje su u principu eterična i esencijalna ulja. Uljna struktura arome sadrži različite spojeve tipa izotiocijanata, tioalkohola, disulfida, itd. Aromatični kompleksi hrane mogu biti opći aromatični kompleks i aromatični kompleks karakterističan za vrstu hrane. Arome u hrani mogu nastati prirodnim putem ili termičkim procesom tokom tehnološkog postupka. Prirodne arome su uglavnom sekundarni metaboliti živog tkiva i nastaju u prirodnom ciklusu rasta živog organizma djelovanjem enzima. Arome nastaju i termičkom degradacijom i oksidacijom raznih sastojaka namirnica. Vrsta aromatskog efekta hrane ovisi o uvjetima postupka i vrsti inicijalnih prekursora koji se nalaze u određenoj namirnici. Sastav aroma također se razlikuje ovisno o njihovom nastanku. Tako su naprimjer, arome nastale termičkom obradom namirnica bogatije heterocikličkim spojevima od onih nastalih enzimskom hidrolizom. Opće je prihvaćeno postojanje četiri primarna okusa: slatko, slano, kiselo, gorko i umami kao peti bazni okus. Umami je u principu pojačivač okusa, a baziran na aminokiselinama i nukleotidima odnosno njihovim kalijumovim i natrijumovim solima. Umami flavoranti uključuju: glutaminsku kiselinu i njene soli, soli glicina, soli guanilinske kiseline (nukleotid koji se obično koristi u konjugaciji sa glutaminskom kiselinom), soli inozinske kiseline (nukleotidna sol) koje se takođe koriste u konjugaciji sa glutaminskom kiselinom i druge tvari. Tabela 4.6.4. Primarni standardi okusa i tipične tvari koje ih iniciraju R.br. Okus Formula Naziv 1. kiselo CH3COOH sirćetna kiselina 2. slano NaCl natrijev klorid 3. slatko C6H1206 saharoza 4. gorko kinin 5. umami glutaminska kiselina So, šećer, umjetni zaslađivači, zamjene za sol mogu se nazvati tehničkim ”flavorima”- davaocima okusa. Kiseo okus potiče od kiselina: jabučne, vinske, limunske, sirćetne, mliječne (u fermentiranim proizvodima) i drugih kiselina. Sladak okus hrani daju uglavnom šećeri, a ponekad i drugi prirodni spojevi slatkog okusa (alkoholi-polioli, amino kiseline) kao i sintetski zaslađivači. Određene neutralne baze mogu mijenjati aromatičnost, a same nemaju aromatični dojam. . Ključni pojmovi Tvari arome su prirodno prisutne u hrani i obično su produkti sekundarnog metabolizma biljaka, životinja ili mikroorganizama. Najčešće su lako isparljive komponente različitog hemijskog sastava: alkoholi, esteri, aldehidi, ketoni, laktoni, eterična ulja, terpeni, kiseline, različiti heterociklički spojevi Tehnički definirani standradi mirisa su: eterični, kamforski, mošusni, cvijetni, mentol, papren, miris truleži i gnjio. Primarni standrdi okusa su: slatko, slano, kiselo, gorko i umami. Ovi okusi potiču od tačno određenih hemijskih konstituenata hrane. .
    1 point
  3. http://www.youtube.com/watch?v=X1TYNBneIT0 uhh.....
    1 point
  4. Neko je rekao - Sve genijalne stvari su izuzetno jednostavne. Svaku udicu tj. sistem mozemo naterati da radi raznoraznim dodacima otezanjima prepravkama shrinkovanjima ... shto oduzima vreme a ponekad je i nemoguce takve sisteme vezati - napraviti na vodi. Svoj, dugo brusheni i ispitivan sitem 'kandza' sam postavio u nadi da cu cuti i vashe komentare o efikasnosti kako tog tako i vashih sistema u nadi da zajedno iznadjemo najednostavniji sistem - udica cvor predvez, lak i brz za vezivanje shto zbog velicine boile tj. duzine dlake shto potrebe da se prilagodjavamo svakoj vodi posebno. "Kandza" koju upotrebljavam mi je udvostrucila efikasnost tj realizaciju udaraca a poprilicno je jednostavna. Satoji se od LS Korde 4 mikro ringa i Sufix predveza Black silt od 25 lb. Tri komponente za moj "savrsheni" jednostavni sistem. Ubodi udice su skoro u 90% donja usna po sred srede. Pretpostavljam da ima i jednostavnije i efikasnije.
    1 point
×
×
  • Create New...