Kuhanje boili i u tehničkom a posebno nutritivnom smislu je optimalnije od parenja. Jedino dolazi do ispiranja nekih komponenti što se popravi manjim doziranjem istih koje možemo vratiti nakon kuhanja dipanjem izvana ako je baš potrebno. Kuhanje pospješuje želatinizaciju škroba koje veže naše boile ali i iskoristivost toga nutrijenta koji je u nativnom stanju skoro pa neiskoristiv. Zašto je to tako. Razlog je taj , što i govore problemi kad je kuhanje kraće, ili pak parene boile, da se ne dogodi optimalna želatinizacija škroba bez dovoljne količine vode povezane sa temperaturom. U slučaju dovoljnog kuhanja ona je dovoljna i ti procesi idu svojim putem. Obično zato boile kuham na način da isplivaju, a nakon toga da ih pokrije još jedan val pa idu van. Nekoliko minuta iza toga pravo je vrijeme za dodatno tretiranje boila izvana ako za to imamo neki valjani razlog jer je opna boile još dovoljno propusna i nije koalgulirala do tvrdog stanja. Ako se radi o pravilno koncipiranom mixu, par sati sušenja je dovoljno da boila izdrži sve zahtjeve ribolova od kobranja do stajanja kao lovna boila u vodi preko zimske noći. Zato netrebaju biti pola pola mixevi, sve se dade napraviti i sa domačim mixevima, jer i samo miješanje mixa donosi puno, a i odmaranje tijesta prije izrade i rolanja boila. U pekarstvu kažu, i najlošija brašna dadu se popraviti postupkom izrade gdje odmaranje ima važnu ulogu. Termička obrada ovdje je točka na i i ima ogromnu pomoć koja se zove JAJA.