Leaderboard

I spustili smo se na jezero potpuno obraslo sumom koja je promijenila boje iz jesenje zlatne u kasno jesensku tamno smedju. Nas domacin Edo upucuje nas na poziciju i prica nam o vodi, o ribolovcima, o lijepim navikama, o sebi i zivotu. Pocinjemo da se raspakujemo uz vjecno cudjenje, kako su sve te stvari uspjele stati u automobil, a groznica nas jos uvijek drzi napetim. Pozicija broj 5, veoma siroka prostrana dovoljno za dva ribolovca i 2 seta stapova. Lijeva strana pozicije uz obalu je plica i tu je riba mnogo cesce dok je desna strana dublja. Biramo strane, i ja ovaj put biram onu laksu i izgledniju. Miroslavu ostaje ova teza, dublja strana. Pocinjemo sa toplim sendvicima i kaladontom, (rakijom u nasem zajednickom zargonu). Markiramo, mjerimo na stikove, zabacujemo, kobramo, namjestamo kamp, mezimo i cekamo. Prvog dana sunce progrijava, ali secu vazduhu osjeca promjena i dolazak zime. Uzivamo u miru, jezera, slanini koja nikad nije bila ljepsa, bacvici hajnekena, koja nikad nije bila ljepsa, pricamo i disemo vazduh jezera, koji nas opusta i u nama budi one iskonske nagone koji covjeka neraskidivo vezu za prirodu. Taj momenat epifanije budi vriska delkima sa jednog od mojih stapova. Trka, adrenalin, uzbudjenje, dizem stap i vidim da je na drugom kraju nesto silovito vuce, snagom koju samo daje nagon opstanka i borba za zivot. Riba borbena, do kranjih granica, daje svaki atom snage boreci se za zivot. Riba jaka, zdrava iz vode pune kisika. Nakon 15 min borbe izlazi iz vode, prelijepi dugacki ljuskar nasa prva riba sa Smoluce, i govori nam da ovdje nema sale i da ce borbe biti epske do kranjih granica i poslednjih zrnca snage. Nastavak slijedi u sljedecem broju Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Da se i ja pridruzim sa nekim utiscima sa ovog nezaboravnog pecanja i druzenja. Planirali smo pomno sve, raspredali danima uz kafu, a boga mi, pokatkad uz hladan gemist ili pivo o taktici koje cemo se drzati u ovoj kampanjici od dva dana. Dosli smo do sva zakljucka: 1. Ovaj put necemo "lezati" na spomb stapovima, nego cemo iskljucivo kobrom i boilom koju smo osmislili za ovaj dio godine pokusati selektovati one malo "deblje" ribe. 2. Ovaj put necemo baciti praviti raskosnu gozbu za sarane, a na kopnu castiti se pastetama i narescima, pa smo osmislili i neke recepte za nas dvonosce U tim nasim pregovorima prodjose lagano tri sedmice i konacno osvanu petak 16. 11. 2018. Dogovor je bio da se krene zorom u 5h ujutro. Znajuci moju osobinu koja me nekako uvijek natjera da okasnim, Miroslav kao pravi vojnik, po mene dolazi 5 minuta ranije i krecemo u planirano vrijeme. Na brzinu pijemo kafu na benziskoj pumpi i krrcemo put Lukavca. Adrenalinski naleti koji nas nose zbog onog lijepog osjecanja, zbog kojeg i volimo ribolov, cine da vrijeme u putu leti, skraceno nasim brbljanjem o svim mogucim temama koje adrenlinska groznica osmisli. Autoput do Doboja proletio je za tren vec u pola sedam smo na putu Doboj - Tuzla. Ta dionica od samo pedesetak kilometara traje znatno duze. U Lukavac stizemo oko pola osam i kupujemo hljeb i vodu na koju smo kao pravi alkoholicari potpuno zaboravili. Krecemo put jezera, 6km od Lukavca i stizemo na rampu jezera skrivenog u podnozju jednog brdasceta, obraslog bjelogoricnom sumom. Spustamo se na jezero gdje nas na poziciji docekuje Edo, covjek koji odrzava i vodi jezero Smoluca. Nastavak slijedi nakon razvozenja djecurlije po vrticima, i skolama Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Kako koji stap vadimo, tako ga i ne vracamo vise u vodu, jer bez obzira sto riba na hranilistu ocito ima gozbu, nasa potreba za snom u toj noci bila je jaca od volje. Mirno spavamo do prvog pijetla i sa njim zvuka Miroslavove baze koja nam opet ubrzava puls i vraca nas iz prostora sna u prostor jave. Ovaj put ja ostajem u krevetu da ugrabim koji trenutak sna vise. Kao kroz maglu cujem glas koji kaze ovo je nesto dobro. Potom cujem vrata i vidim kroz slijepljene oci Miroslava vidno neraspolozenog, jer ona posebna riba koju smo cekali na sprudu u blizini obale zapela je za neku prepreku na tom istom sprudu i tu se oslobodila udice. Mirno spavamo do prvog svjetla i tu ponovo skacemo iz kreveta na signal Miroslavovog mamca zabacenog na sajlu i dubinu od 6m. Iz te dubine na prvu jutarnju svjetlost izlazi jedan manji primjerak koji ubrzo bez fotografisanja i vaganja nastavlja svoj zivot u dubinama Smoluce. Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Kad vam se vec svidja da nastavimo pisanije u pauzama od onih svakodnevnih obaveza koje nosi realan svijet. Nakon te ribe i nekoliko fotografija, nastavljamo se drzati naseg plana, kobramo, mezimo i cekamo one velike ribe i sa njima velike borbe. Prva riba je dosla samo sat nakon zabacivanja, pa onda raspredamo o tome da li je to dobar znak ili mozda najava nekog zatisja, sujevjerje se budi u nama kao u nasim precima koji su tako pokusavali objasniti svijet oko sebe. Pred mrak jezero pocinje da ozivljava, i riba se pokazuje po sredini jezera polako prilazeci nasim hranilistima. Mi prezabacujemo stapove drzeci se taktike za noc koja dolazi, Miroslav sa jednim stapom izlazi dalje do sajle na dubinu od 6m, sto je najplici dio u njegovom dijelu, a dva stapa ostaju na sprudu na samo 29m od obale, za koji smo uvjereni da ce dati onu posebnu ribu, ali samo onda kada svako kretanje na obali stane i sve pokrije mir noci. Kobramo znacajniju kolicinu boila i podgrijavamo sarmu te lozimo vatru, najveceg naseg prijatelja u ova dva prohladna dana. Povlacimo se od noci i nagle promjene temperature u kucicu i uz vatru pricamo, pijuckamo. Dogovaramo se da cemo negdje oko 11 na spavanje, do tada budnim okom pratimo stapove i desavanja. No, hladan i svjez zrak, ona bacvica hajnekena te silni gastronomski uzici pomijesani sa toplinom vatre, ucinise da mi nesvjesno zaspasmo u stolicama. Negdje oko 20h iz najdubljeg zna trgnu nas prodorni zvuk signalizatora. Nastavak uskoro, ostanite uz nas Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Ima nas jos....

90% tvojih postova i pisanja su price u prazno,pogotovu oko hemije i mikseva. Ne razlikujes mamac za instant pecanje,za 48-72 sata,duze kampanje,slaganje mixa i komponente itd. Forsiras neke price oko sintetickih sastojaka,abnormalne kolicine hemije,aroma i slicno. Sve sto treba a tebi ne ide od ruke bojkotujes,uostalom procitaj sta si pisao pa ce ti biti jasnije.Bez ljutnje ali to je moje misljenje,verovatno ima tu na forumu jos ljudi koji bi ti isto ili slicno rekli. Sent from my iPhone using Tapatalk

Istrcavamo van, onako bunovni i sneni, nesigurni gdje se uopste nalazimo. Dizem stap sa rod poda i ponovno osjecam da je tu, sa druge strane najlona dostojan protivnik koji ne zele napustiti svoje staniste. 20 minita kasnije u kadi se nalazi divan golac. Nekoliko nocnih fotografija kasnije, vratio se u svoje staniste kao i mi u nasu toplu kucicu. Smijemo se tome, kako smo nesvjesbo utonuli u san i sto nam stolice nisu bile prepreka da izgubimo vezu sa stvarnoscu, raspremamo vrrce za spavanje i nastavljamo tamo gdje nas je zvuk signalizatora prekinuo nesposobni da ostanemo budni. Sat vremena kasnije ponovo tisinu noci narusava delkim pojacan na maximum podesen na tonove najvise frekvencije. Istrcavam vani, uzimam stap sa singalizatora koji gori i ovaj put osjecam da je ovaj put riba koja ce uciniti sve da izbjegne fotografisanje i prohladni vec zimski vazduh. Tromim koracima dovlacim je obali i onda krecu ranovi koji izvlace i po 50m najlona. Pokusavam da dozovem Miroslava koji se ne javlja ali se iz kucice cuju oni neartikulisani zvukovi koje proizvode nosne supljine usnulog covjeka. Iza sebe negdje u sumarku cujem lavez psa i zavijanje, kao da su se i psi udruzili sa ribom u borbi za opstanak. Pomislih kako su se nekada ljudi, prinudjeni da love za opstanak osjecali u ovakvim hladnim nocima i prodje me jeza... U tom cujem Miroslava koji pita dokle je dosla borba i je li riba blizu obale, i osjetih olaksanje jer covjek po prirodi ne voli da je samocu, pogotovo kada se negdje u blizinu cuje zvuk koji je sigurno unosio strah u kosti nasim precima. Odgovorih mu nesto nerazumljivo, u naletu adrenalina i nastavih borbu i pokusaje da zaustavim ribu koja je uporna u svom nastojanju da udje u granje. Nakon dobrih 30 minuta borbe riba je spremna da se preda, ponovo dozivam Miroslava, a on ponovo umjesto glasnim zicama odgovor salje rezonatorskom kutijom svog nosa. No uporan sam, pojacavam glas trudeci se da potpuno ne srusim mir noci na jezeru. Miroslav skace na noge i u meredovu je saran ljuskar. Moj prvi ovakav, uzak i sirok sa "ramenima" bodibildera. Misicava zvijer, snaznog tijela, snaznijeg od mnogo vecih riba od sebe, na vagi pokaza 15kg. Nastavice se... Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Ima nas jos. I vec smo zakljucke Limarevih pisanja sazeli u temi Jagoda u proleće Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Svaka cast kolege !!! Evo i ja da vam postavim nekoliko slicica sa Smoluce da malo ljudima priblizimo ovu fenomenalnu destinaciju Sto se jezera tice ja mogu samo iznjeti sve pohvale, ovo je jedno od mjesta gdje se covjek vrlo rado vraca! Prosjek ribe je oko 10 kg a u jezeru ima dosta primjeraka preko 20 kg, najpoznatija riba na Smoluci je Mejra( oko 20kg ) koja se redovno lovi svako takmicenje i to uglavnom medju prvima Riba je nevjerovatno borbena, priroda netaknuta, nema WiFi cak nema signala ni na mobilnom, ko je bio zna o cemu pricam! Svima toplo preporucujem da posjetite ovo jezero jer se sigunro necete pokajati !!!!

Konacno jedan izvestaj sa pecanja. Svaka cast kolege.

Svaka cast na izvestavanju kolega. Ovo je pravi izvestaj kao iz casopisa

Jedno je sigurno a to je da ti prijatelju blage veze nemas o saranskom ribolovu! Sent from my iPhone using Tapatalk

Jezero Smoluća 16-18.11.2018 god. Vikend pecanje koje smo prijatelj Neven(DexterLab ovde na forumu) i ja odradili na ovom prelijepom jezeru. Uz savjet druga Danijel Mijic odlučili smo se za poziciju broj 5, gdje rezervišemo i kućicu koja se nalazi na njoj. Dva kreveta i peć su bili garant punog komfora u ovim hladnim danima :-) Sama pozicija je dosta duboka, od 6 do 8m po sredini i 4m uz lijevu obalu gdje se smjestio Neven a ja sam pokušao da tražim ribu na sprudu prema sredini jezera. Neven prvi dobija ribu i vadi par lijepih komada dok kod mene indikatori ćute. Prebacujem jedan štap na sajlu u dubinu (6m) i bacam par raketa nakon čega kreće da se javlja riba. Išli smo na taktiku boila pecanja sa ciljem da selektujemo krupniju ribu što nam je na kraju i pošlo za rukom. Od 11 ulovljenih riba 3 su bile ispod 10kg a ostale preko što je lijep prosjek za ovo jezero. U toku pecanja smo imali i promjenu vremena gdje je temperatura pala 10ak stepeni i zadnju noć je počeo da pada snijeg. Hvala domaćinu Edo Smoluca na gostoprimstvu, Danijelu Mijiću na posjeti i savjetima :-) Slike cu staviti kad skontam kako ide :-)

Da, to sam zaboravio napomenuti. Riba je nevjerovatno borbena, run 200 na sat na temperaturi vode od 11 stepeni i vadjenje ribe nije moguce bez 20-30 minuta dobrog fajta.

Druže, ja za XTC imam samo reči hvale. Godinu dana već pecam na njih i prezadovoljan sam. Brzi šraf koji je za nijansu čak brži nego na XTDu me je posebno oduševio. Znači radi bukvalno na četvrtinu kruga. Ova ultegra je nešto najbliže tehnijumu što su do sad izbacili. Čak se i ručka sklapa unazad kao na tehnijumu, a ne odvrće se šraf kao na ostalim ultegrama. Najlon slaže standardno kao i svaka druga ultegra. Tako da moj glas svakako ide za nju. Što se tiče BBLCa pecao sam i na njih par puta, ali nisam bio nešto oduševljen (valjda upoređujući je sa starim modelom). Mada za moja pecanja, meni takva mašina i ne treba. Što se tiče baitrunera i ja sam počeo da pecam na mašine koje su ga imale, pa sam se posle odvikao od toga bez problema. Sve u svemu mislim da je XTC dosta kvalitetnije odrađen, i moj glas ide za nju.

Svaka čast!! Kapa dole!

I ja mu to isto godinama pricam ,al dzaba

Uopste ne zvuci kao reklama...Ne znam samo sto sam uopste vjezbao zabacivati, bacati spomb, kobrati, markirati, koji mi je djavo bio. Koji vrag sam ikad spremao spod, pravio boile, kad je rjesenje oduvijek bilo tu pod nosom. U ovoj bocicic crvenkastoga sadrzaja, skrivena je tajna... Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Nije poenta divlje vode ili komercijale, poenta mi je bila da istaknut mamac mozes i sa drugim stvarima i opet lijepo pecat i to ne moras da imas uslove za pecanje na to kao sto moras imati uslove da bi pecao na parfem. Jebote platis 50 eura ne znam koliko mililitara tog sranja i onda moras da imas uslove da bi pecao na to. Pa to je kao sto rekoh teski porez na budale! Uostalom gdje je taj parfem na kupovima u exyu drzavama? Ja jos nikad nisam cuo u BiH ili Hrvatskoj da se neko razbio od tog pecanja na parfem i da je nesto neko osvojio pecajuci iskljucivo na to famozno sranje. Mozda je do mene, ali cisto sumnjam. Ja nego sta su nego ribnjaci, vode 200m x 400m sa tonama ribe? Da nisu mozda divlje vode? Ribnjak pravi, samo sto je dopusteno pecat na istom i sto ne hrani gazda nego ribari. I jos gazda uzme sajlu razvuce da se zna ko dokle peca, da nema ljutnje.

Pa to onda zvuci kao samo extremno jako isticanje mamca preko gomile spoda i kako sam skuzio vecinom radi na tim ribnjacima po Srbiji, a na pravim vodama kita mlohava od uspjeha na to. To mozes radit i sa dipanjem u zivu aromu umjesto dipa sasvim sigurno i kladim se da ce pecat. Plus da je to toliko uspjesno osvajalo bi kao sto napisah, kupove po regiji, a ne samo po Srbiji. Jeydee, brate kod nas odes na Orasje i napecas se ko blesav bez tog parfema. Ja se prosli vikend bas lijepo napecao.

Pa to smo odavno zakljucili.

Je l mozda neko probao SBS Masterpiece fluo? Vec sam ga porucio, ali bilo bi lepo jos da ga neko pohvali! ????