Leaderboard

Jutro počinjemo svim onim toplim ritualima koji podsjećaju na dom. Vruća kafa, kobasice i jaja. Hranimo i dalje kobrom i ubrzo Miroslav sa spota na sajli dobija jednog lijepog ljuskara čije fotografije sam ja profesionalno upropastio, tako da umjesto 12kg koliko je vagao izgleda kao da ima 6. To je naravno povod za sve one prijateljske zafrkancije koje upotpunjava vrijeme u kojem čekamo ribu i našeg poznanika, drugara Danijela. Negdje između 11 i 12 u onom intervalu koji smo već primijetili kao mini cug ja dobijam još dvije prelijepe ribe, jednog ljuskara oko 10kg i jednog golaća od 12kg. I dalje vrijeme protiče u pričama bez kraja i iščekivanju. Miroslav odlučuje da malo uposli spomb štap i na sajlu izlazi sa jedno 20 "Dotova". Popodne nam se pridružuje Danijel i sa njim dolazi hladni vjetar, onaj koji sa sobom nosi miris zime, najavu hladnijih dana, snijega. Prećutno slutimo da je to promjena koja će se odraziti i na samu ribu. Tako je i bilo, ostatak dana smo u kućici, pravimo PVA prezabacujemo, družimo se sa Danijelom i domaćinom Edom. U noći dolazi snijeg i osjeća se da je ova noć drugačija od prethodne. Hladan vjetar, promjena vazdušnog pritiska pokreće deveriku koja uporno uzima sve ponudjene mamce i remeti naš san. Tek oko 4h ujutro dolazi vrisak Miroslavove baze, On istrčava i hvata se u koštac sa hladnim zrakom, snijegom koji je već ostavio trag na štapovima, rod podu i okolnom drveću. Sebično čuvam svoj krevet do trenutka kada baš budem morao izaći. Nakon 20ak minuta borbe čujem Miroslava koji mi kaže da je riba spremna da se preda. Uskoro sa nama na obali je gorostasni golać koji je na vagi pokazao 16kg i ponio trofej najveće ribe ovog putovanja. Ovaj put moje fotografske vještine su nekako i dočarale veličinu ovog lijepog borca iz dubina jezera Smoluće. Jutro smo proveli braneći se od napada bjesomučnog jata deverika koje su uzimale na svakom spotu koji smo hranili, a i izvan hranilišta. Za kraj još jedan manji ljuskar pozdravlja Miroslava i ujedno biva zadnja riba sa ove mini kampanje. Pakujemo stvar u automobil i odlazimo u kratku šetnju oko jezera, pozdravljamo se sa jezerom i domaćinom te krećemo prema kućama. Na kraju treba reći ono najvažnije, a to je da smo zahvalni prije svega našim ljepšim i boljim polovinama koje su ostale u onom realnom svijetu sa djecom i obavezama (govorim i u ime Miroslava, pošto mislim da i on dijeli ovo mišljenje) za razmuijevanje i podršku ovih naših instiktivnih lovačkih potreba i veze sa prirodom. Zahvalni smo i domaćinu Edi koji je bio ogledalo pravog domaćina i ljubaznosti, prijatelju Danijelu koji je odvojio vrijeme da nas obiđe i sa nama podijeli ove trenutke, te i vama koji čitajući ovo sa nama dijelite ushićenje uz nadu da ćete se i vi potruditi sa nama podijeliti vaše priče malo češće.

Velicina jezera oko 5 hektara, dubine od 1m pa do nekih 12 -13 m na poziciji 4, mada do te rupe ne mozes vise jer ima sajla razvucena i ta rupa ostaje desno od pozicije. Na tri pozicije imas drvene kucice (poz 1, 5 i , ali se moze iznajmiti samo ona na 5ci jer je samo ona u vlasnistvu covjeka koji drzi koncesiju na jezeru. Za ispecat se fino jezero, prosjek tezine negdje oko 8 kg, ali ima i ovih preko 10kg podosta, riba preko 20 kg ima jedno 5 komada i to je to, ali ce ti i ove ispod dati sasvim sigurno lijep ugodjaj jer su borbene. Ima nekoliko pozicija sa debelim i nesredjenim zakackama (poz 4, 8, 10, 11) pa je teze pecati na njima. Daljine na kojima se peca su od 20m do nekih 100 m na poziciji broj 9, koja je ujedno i jedina pozicija sa takvom mogucnoscu, ostale su do 70ak m u prosjeku. Laganica pecanje kad je zabacivanje u pitanju. Voda cista, raka ima, skoljke vece, a na pojedinim pozicijama (ispred 5, 6, 7, 9 i 10) jako zanimljiva konfiguracija tla sa raznim prelazima na dnu, pogotovo pozicija broj 6 gdje imas raspon dubine od nekih 1,5m ispred samih nogu pa kako ides prema dubini imas dva lijepa prelaza sa 3 m na 1m pa poslije toga ulazak u kanal od 4,2m pa opet sprud na oko 3m i onda dubina na nekih 5,8m.

I spustili smo se na jezero potpuno obraslo sumom koja je promijenila boje iz jesenje zlatne u kasno jesensku tamno smedju. Nas domacin Edo upucuje nas na poziciju i prica nam o vodi, o ribolovcima, o lijepim navikama, o sebi i zivotu. Pocinjemo da se raspakujemo uz vjecno cudjenje, kako su sve te stvari uspjele stati u automobil, a groznica nas jos uvijek drzi napetim. Pozicija broj 5, veoma siroka prostrana dovoljno za dva ribolovca i 2 seta stapova. Lijeva strana pozicije uz obalu je plica i tu je riba mnogo cesce dok je desna strana dublja. Biramo strane, i ja ovaj put biram onu laksu i izgledniju. Miroslavu ostaje ova teza, dublja strana. Pocinjemo sa toplim sendvicima i kaladontom, (rakijom u nasem zajednickom zargonu). Markiramo, mjerimo na stikove, zabacujemo, kobramo, namjestamo kamp, mezimo i cekamo. Prvog dana sunce progrijava, ali secu vazduhu osjeca promjena i dolazak zime. Uzivamo u miru, jezera, slanini koja nikad nije bila ljepsa, bacvici hajnekena, koja nikad nije bila ljepsa, pricamo i disemo vazduh jezera, koji nas opusta i u nama budi one iskonske nagone koji covjeka neraskidivo vezu za prirodu. Taj momenat epifanije budi vriska delkima sa jednog od mojih stapova. Trka, adrenalin, uzbudjenje, dizem stap i vidim da je na drugom kraju nesto silovito vuce, snagom koju samo daje nagon opstanka i borba za zivot. Riba borbena, do kranjih granica, daje svaki atom snage boreci se za zivot. Riba jaka, zdrava iz vode pune kisika. Nakon 15 min borbe izlazi iz vode, prelijepi dugacki ljuskar nasa prva riba sa Smoluce, i govori nam da ovdje nema sale i da ce borbe biti epske do kranjih granica i poslednjih zrnca snage. Nastavak slijedi u sljedecem broju Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Da se i ja pridruzim sa nekim utiscima sa ovog nezaboravnog pecanja i druzenja. Planirali smo pomno sve, raspredali danima uz kafu, a boga mi, pokatkad uz hladan gemist ili pivo o taktici koje cemo se drzati u ovoj kampanjici od dva dana. Dosli smo do sva zakljucka: 1. Ovaj put necemo "lezati" na spomb stapovima, nego cemo iskljucivo kobrom i boilom koju smo osmislili za ovaj dio godine pokusati selektovati one malo "deblje" ribe. 2. Ovaj put necemo baciti praviti raskosnu gozbu za sarane, a na kopnu castiti se pastetama i narescima, pa smo osmislili i neke recepte za nas dvonosce U tim nasim pregovorima prodjose lagano tri sedmice i konacno osvanu petak 16. 11. 2018. Dogovor je bio da se krene zorom u 5h ujutro. Znajuci moju osobinu koja me nekako uvijek natjera da okasnim, Miroslav kao pravi vojnik, po mene dolazi 5 minuta ranije i krecemo u planirano vrijeme. Na brzinu pijemo kafu na benziskoj pumpi i krrcemo put Lukavca. Adrenalinski naleti koji nas nose zbog onog lijepog osjecanja, zbog kojeg i volimo ribolov, cine da vrijeme u putu leti, skraceno nasim brbljanjem o svim mogucim temama koje adrenlinska groznica osmisli. Autoput do Doboja proletio je za tren vec u pola sedam smo na putu Doboj - Tuzla. Ta dionica od samo pedesetak kilometara traje znatno duze. U Lukavac stizemo oko pola osam i kupujemo hljeb i vodu na koju smo kao pravi alkoholicari potpuno zaboravili. Krecemo put jezera, 6km od Lukavca i stizemo na rampu jezera skrivenog u podnozju jednog brdasceta, obraslog bjelogoricnom sumom. Spustamo se na jezero gdje nas na poziciji docekuje Edo, covjek koji odrzava i vodi jezero Smoluca. Nastavak slijedi nakon razvozenja djecurlije po vrticima, i skolama Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Auuuu mnogo je to jednom. Koliko se hvali taj parfem, trebao je da pobijedi ne jednom nego sve i jednom! Ja i dalje tvrdim, porez na budale!

Zaboravio sam da napisem sto se tice cijene dnevna dozvola je 10e za 24h, kucica ima samo jedna na poziciji 5 i kosta isto 10e za noc...mislim da su cijene i vise nego prihvatljive !!!

Kolega jezero je nastalo povrsinskim kopanjem uglja, dubina je od 2m do 12 m u jednom djelu, na sredini jezera postoji dio koji je ogradjen sajlama i tu se ne peca jer je tu bukvalno suma panj do panja i sva riba je tu Inace jezero ima 10 pozicija koje se aktivno pecaju i na slobodnom ribolovu i na kupovima. Nivo kiseonika u jezeru je 8 tako mi je rekao gazda Edo da su mjerili a npr na Zabarima je 4, to povlaci borbenost ribe koju morate dozivjeti Meni licno se svidja jer kad odes gore nemas osjecaj komercijale nego pravog pecanja na divljoj vodi. Najbolje pecaju pozicije koje su do panjeva 11,4,5,10 ma da ne mora da znaci da uvjek tako, inace sve pozicije su pobjedjivale na kupovima tako da nema apsolutnog favorita kao sto je na Zabaru bila pozicija 19! U svakom slucaju mislim da je ovo destinacija koju vrijedi posjetiti i da niko nece otici razocaran Evo jos koja slicica samog jezera..... Poz. br. 3 Poz. br. 7

Kako koji stap vadimo, tako ga i ne vracamo vise u vodu, jer bez obzira sto riba na hranilistu ocito ima gozbu, nasa potreba za snom u toj noci bila je jaca od volje. Mirno spavamo do prvog pijetla i sa njim zvuka Miroslavove baze koja nam opet ubrzava puls i vraca nas iz prostora sna u prostor jave. Ovaj put ja ostajem u krevetu da ugrabim koji trenutak sna vise. Kao kroz maglu cujem glas koji kaze ovo je nesto dobro. Potom cujem vrata i vidim kroz slijepljene oci Miroslava vidno neraspolozenog, jer ona posebna riba koju smo cekali na sprudu u blizini obale zapela je za neku prepreku na tom istom sprudu i tu se oslobodila udice. Mirno spavamo do prvog svjetla i tu ponovo skacemo iz kreveta na signal Miroslavovog mamca zabacenog na sajlu i dubinu od 6m. Iz te dubine na prvu jutarnju svjetlost izlazi jedan manji primjerak koji ubrzo bez fotografisanja i vaganja nastavlja svoj zivot u dubinama Smoluce. Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Istrcavamo van, onako bunovni i sneni, nesigurni gdje se uopste nalazimo. Dizem stap sa rod poda i ponovno osjecam da je tu, sa druge strane najlona dostojan protivnik koji ne zele napustiti svoje staniste. 20 minita kasnije u kadi se nalazi divan golac. Nekoliko nocnih fotografija kasnije, vratio se u svoje staniste kao i mi u nasu toplu kucicu. Smijemo se tome, kako smo nesvjesbo utonuli u san i sto nam stolice nisu bile prepreka da izgubimo vezu sa stvarnoscu, raspremamo vrrce za spavanje i nastavljamo tamo gdje nas je zvuk signalizatora prekinuo nesposobni da ostanemo budni. Sat vremena kasnije ponovo tisinu noci narusava delkim pojacan na maximum podesen na tonove najvise frekvencije. Istrcavam vani, uzimam stap sa singalizatora koji gori i ovaj put osjecam da je ovaj put riba koja ce uciniti sve da izbjegne fotografisanje i prohladni vec zimski vazduh. Tromim koracima dovlacim je obali i onda krecu ranovi koji izvlace i po 50m najlona. Pokusavam da dozovem Miroslava koji se ne javlja ali se iz kucice cuju oni neartikulisani zvukovi koje proizvode nosne supljine usnulog covjeka. Iza sebe negdje u sumarku cujem lavez psa i zavijanje, kao da su se i psi udruzili sa ribom u borbi za opstanak. Pomislih kako su se nekada ljudi, prinudjeni da love za opstanak osjecali u ovakvim hladnim nocima i prodje me jeza... U tom cujem Miroslava koji pita dokle je dosla borba i je li riba blizu obale, i osjetih olaksanje jer covjek po prirodi ne voli da je samocu, pogotovo kada se negdje u blizinu cuje zvuk koji je sigurno unosio strah u kosti nasim precima. Odgovorih mu nesto nerazumljivo, u naletu adrenalina i nastavih borbu i pokusaje da zaustavim ribu koja je uporna u svom nastojanju da udje u granje. Nakon dobrih 30 minuta borbe riba je spremna da se preda, ponovo dozivam Miroslava, a on ponovo umjesto glasnim zicama odgovor salje rezonatorskom kutijom svog nosa. No uporan sam, pojacavam glas trudeci se da potpuno ne srusim mir noci na jezeru. Miroslav skace na noge i u meredovu je saran ljuskar. Moj prvi ovakav, uzak i sirok sa "ramenima" bodibildera. Misicava zvijer, snaznog tijela, snaznijeg od mnogo vecih riba od sebe, na vagi pokaza 15kg. Nastavice se... Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Kad vam se vec svidja da nastavimo pisanije u pauzama od onih svakodnevnih obaveza koje nosi realan svijet. Nakon te ribe i nekoliko fotografija, nastavljamo se drzati naseg plana, kobramo, mezimo i cekamo one velike ribe i sa njima velike borbe. Prva riba je dosla samo sat nakon zabacivanja, pa onda raspredamo o tome da li je to dobar znak ili mozda najava nekog zatisja, sujevjerje se budi u nama kao u nasim precima koji su tako pokusavali objasniti svijet oko sebe. Pred mrak jezero pocinje da ozivljava, i riba se pokazuje po sredini jezera polako prilazeci nasim hranilistima. Mi prezabacujemo stapove drzeci se taktike za noc koja dolazi, Miroslav sa jednim stapom izlazi dalje do sajle na dubinu od 6m, sto je najplici dio u njegovom dijelu, a dva stapa ostaju na sprudu na samo 29m od obale, za koji smo uvjereni da ce dati onu posebnu ribu, ali samo onda kada svako kretanje na obali stane i sve pokrije mir noci. Kobramo znacajniju kolicinu boila i podgrijavamo sarmu te lozimo vatru, najveceg naseg prijatelja u ova dva prohladna dana. Povlacimo se od noci i nagle promjene temperature u kucicu i uz vatru pricamo, pijuckamo. Dogovaramo se da cemo negdje oko 11 na spavanje, do tada budnim okom pratimo stapove i desavanja. No, hladan i svjez zrak, ona bacvica hajnekena te silni gastronomski uzici pomijesani sa toplinom vatre, ucinise da mi nesvjesno zaspasmo u stolicama. Negdje oko 20h iz najdubljeg zna trgnu nas prodorni zvuk signalizatora. Nastavak uskoro, ostanite uz nas Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

To Tarik zna vec odavno, ne brini se ti, a pored toga sto je doktor saranskog ribolova, doktor je i za prodavanje muda pod bubrege ljudima koliko vidim i ljudi se pale na to. Kao sto rekoh, ima drugih stvari koje pecaju i bolje od toga. To naprimjer sad Bracin M1 qrac za ovaj parfem, a zbog njeg i njegovog pecanja mjenjaju se pravila na takmicenjima samo da ne bi on pobijedio! Govorim za takmicenja u Madjarskoj u organizaciji nekih Austrijanaca kojima Braca uzima mjeru skoro pa svake godine. Ja cu se drzat samo jedne stvari i to mi je onako kad je parfem u pitanju smjernica. Zasto kad je toliko bas efikasan fazon ne pobjedjuje svud gdje se pojavi? Kad prosjecan citalac cita ovo sta se pise za parfem, stice dojam da je dovoljno da izvadi 50 eura za 30ml tog sranja i zavrsio posao, a to sto treba imati spod kakav treba, pa treba u tacku gadjat sa mamcem namocenim u tu, pa treba da bude suncano i to da sunce grije pod odredjenim uglom da bi se pecalo na to "čudo - mudo" to nikome ne smeta koliko vidim. Čitam i ne vjerujem kad neko ovdje napiše: dobar je taj parfem, odličan, al' mora da znaš da pecaš na njega! Pa jel dođe uputstvo za korištenje uz bočicu molim te lijepo? To isto kao ona prevara Herbalife, šeikovi i sranja a vamo savjetuju ti da se ubiješ od vježbanja i da paziš na kalorije i na kraju ko popuši foru i ne vidi da i bez toga može da vježba i održava liniju sagorijevanjem kalorija, ostane samo kratkog džepa na kraju, al' sreća kod parfema ne ostaneš kratak samo 50 eura.

Nije druze sramota pecati na hleb,hleb i glista su jedni od boljih mamaca za ribu

Lajkovao ga i ja od srca, bez obzira na Alija Hamidija i stenad sa Pelagiceva Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Eto I tvog posta a da nije podjeb... Svaka cast.

Nije sve u hektarima gore na povrsini, ima i zapremina Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Pa jbt mika ozbiljna voda za to

Dodji ti fino pa isprebijaj ljude evo u BiH ili u Hrvatskoj negdje na kup pa onda mi pricaj o tom prebijanju ribe. Kupova ima, za veliku lovu, pa bujrum uplati i cijepaj ih ko mladu telad. Do tad, a i poslije toga, taj parfem ce da bude sranje za mene. Samo cu jedno reci. Toliko se furate na taj Bobanov parfem, a taj isti Boban nikad pobjedio nije eto recimo na Zabaru, a bio je nekoliko puta. Pomislio bi covjek kad tako pisete o tim glupostima, kao da treba samo da se pojavi na vodi, zabacivanje nije potrebno.

Riba od vikenda. 24.5kg žive snage

Velika je greska ici tamo po dvoje u ekipi !

Jedan je akademik i jova becar Tandem snova

Mala promena u odnosu na prvobitno obaveštenje. Celo jezero je ipak rezervisano za nas! Ima samo dva mesta zauzeta koja nece biti na raspolaganju. Tako da broj ekipa nece biti ogranicen. A pozicije ce se birati kao sto je navedeno, po redosledu prijave ce se izvlaciti redni broj za izbor pozicije