Leaderboard

Nista, predlazem sledece. Ugasimo sve firme koje prave boile i komponente za boile, izbacimo svu robu te vrste iz radnji, zasadimo ruze i ostalo cvijece i napravimo 100000000 litara tog parfema i rijesili smo problem saranskog ribolova. Umjesto u ribolovacke radnje ici cemo u parfimerije da se snabdijemo za pecanje, usput kupimo i zenama poklon i sreci nema kraja.

Druzenje dana 15.(subota)12.2018 god u 17h u Novom Sadu koje je tradicionalno u domacem ambijentu. Dodjite na razmenu iskustava i upoznavanju ljudi dobre volje i prijateljstva. Sve informacije koje Vas interesuju na mob 064 156 8448 Vas Dukas Academy

Evo nekoliko sličica da se dočara atmosfera Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Riba od vikenda. 24.5kg žive snage

Do sada prijavljeni 1.CT Wild Carp Ivan Stojanović Kristijan Selih 2.CT Wizards Srđan Majkić Igor Ristić Marko Simović 3.CT Enigma Predrag Ganic Vlada Dejanovic 4. Ct Carp Freaks iz Bih Danijel Mijić Denis Mamanović 5.CT Arena Predrag Stupar Stepanović Nikola 6.CT Tri asa Lepomir Djordjevic Srdjan Trailovic Zoran Slavkovic 7. Ct Baka baka i Sajmon Sandro Petkovic Milos Sucevic 8. CT IMPERIUM CARP BAITS David Grujić i Saša Ćirić 9. CT Sumi i Vaha BiH Edin Numanovic,Vahid Halilovic 10.

GoranbillyTarik i zna napisati post da nije podjebavanje ali zato ovaj ne zna. Kud on prodje trava ne raste vise.

Sam ambijent bi ga prepao. On bi mislio da je to divlja voda i pobjegao glavom bez obzira. Iako je opasana šumom, to je postala jedna fina komercijalica za otić odmorit se, ispecat se ko čovjek i to je to. A pecao sam na toj vodi i kad je divlja bila pa pamtim i njena ljepša vremena (za mene).

Sorry nisam napisao ali svi forumasi i Vasi prijatelji su dobro dosli.Svi pecamo ribe tako da se necemo deliti. Skup ce biti u kafani(bicete obavesteni gde) sa pravom domacom kuhinjom.Nema kotizacije vec koliko nas dodje podelimo i to je to.Ko je bio zna da se uvek lepo proveo.Imacemo i goste, to je iznanadjenje!!!!

Nije to samo zabaci i vadi, to stoji. Koliko sam ja video potrebno je neko vreme da se riba navikne na parfem. Forsiraju ga neko vreme dok ne pocne da daje rezulate i nece pecati odjednom na vodama gde nije forsiran. Takodje najbolje radi leti u toploj vodi.

Velicina jezera oko 5 hektara, dubine od 1m pa do nekih 12 -13 m na poziciji 4, mada do te rupe ne mozes vise jer ima sajla razvucena i ta rupa ostaje desno od pozicije. Na tri pozicije imas drvene kucice (poz 1, 5 i , ali se moze iznajmiti samo ona na 5ci jer je samo ona u vlasnistvu covjeka koji drzi koncesiju na jezeru. Za ispecat se fino jezero, prosjek tezine negdje oko 8 kg, ali ima i ovih preko 10kg podosta, riba preko 20 kg ima jedno 5 komada i to je to, ali ce ti i ove ispod dati sasvim sigurno lijep ugodjaj jer su borbene. Ima nekoliko pozicija sa debelim i nesredjenim zakackama (poz 4, 8, 10, 11) pa je teze pecati na njima. Daljine na kojima se peca su od 20m do nekih 100 m na poziciji broj 9, koja je ujedno i jedina pozicija sa takvom mogucnoscu, ostale su do 70ak m u prosjeku. Laganica pecanje kad je zabacivanje u pitanju. Voda cista, raka ima, skoljke vece, a na pojedinim pozicijama (ispred 5, 6, 7, 9 i 10) jako zanimljiva konfiguracija tla sa raznim prelazima na dnu, pogotovo pozicija broj 6 gdje imas raspon dubine od nekih 1,5m ispred samih nogu pa kako ides prema dubini imas dva lijepa prelaza sa 3 m na 1m pa poslije toga ulazak u kanal od 4,2m pa opet sprud na oko 3m i onda dubina na nekih 5,8m.

Dodji ti fino pa isprebijaj ljude evo u BiH ili u Hrvatskoj negdje na kup pa onda mi pricaj o tom prebijanju ribe. Kupova ima, za veliku lovu, pa bujrum uplati i cijepaj ih ko mladu telad. Do tad, a i poslije toga, taj parfem ce da bude sranje za mene. Samo cu jedno reci. Toliko se furate na taj Bobanov parfem, a taj isti Boban nikad pobjedio nije eto recimo na Zabaru, a bio je nekoliko puta. Pomislio bi covjek kad tako pisete o tim glupostima, kao da treba samo da se pojavi na vodi, zabacivanje nije potrebno.

Jutro počinjemo svim onim toplim ritualima koji podsjećaju na dom. Vruća kafa, kobasice i jaja. Hranimo i dalje kobrom i ubrzo Miroslav sa spota na sajli dobija jednog lijepog ljuskara čije fotografije sam ja profesionalno upropastio, tako da umjesto 12kg koliko je vagao izgleda kao da ima 6. To je naravno povod za sve one prijateljske zafrkancije koje upotpunjava vrijeme u kojem čekamo ribu i našeg poznanika, drugara Danijela. Negdje između 11 i 12 u onom intervalu koji smo već primijetili kao mini cug ja dobijam još dvije prelijepe ribe, jednog ljuskara oko 10kg i jednog golaća od 12kg. I dalje vrijeme protiče u pričama bez kraja i iščekivanju. Miroslav odlučuje da malo uposli spomb štap i na sajlu izlazi sa jedno 20 "Dotova". Popodne nam se pridružuje Danijel i sa njim dolazi hladni vjetar, onaj koji sa sobom nosi miris zime, najavu hladnijih dana, snijega. Prećutno slutimo da je to promjena koja će se odraziti i na samu ribu. Tako je i bilo, ostatak dana smo u kućici, pravimo PVA prezabacujemo, družimo se sa Danijelom i domaćinom Edom. U noći dolazi snijeg i osjeća se da je ova noć drugačija od prethodne. Hladan vjetar, promjena vazdušnog pritiska pokreće deveriku koja uporno uzima sve ponudjene mamce i remeti naš san. Tek oko 4h ujutro dolazi vrisak Miroslavove baze, On istrčava i hvata se u koštac sa hladnim zrakom, snijegom koji je već ostavio trag na štapovima, rod podu i okolnom drveću. Sebično čuvam svoj krevet do trenutka kada baš budem morao izaći. Nakon 20ak minuta borbe čujem Miroslava koji mi kaže da je riba spremna da se preda. Uskoro sa nama na obali je gorostasni golać koji je na vagi pokazao 16kg i ponio trofej najveće ribe ovog putovanja. Ovaj put moje fotografske vještine su nekako i dočarale veličinu ovog lijepog borca iz dubina jezera Smoluće. Jutro smo proveli braneći se od napada bjesomučnog jata deverika koje su uzimale na svakom spotu koji smo hranili, a i izvan hranilišta. Za kraj još jedan manji ljuskar pozdravlja Miroslava i ujedno biva zadnja riba sa ove mini kampanje. Pakujemo stvar u automobil i odlazimo u kratku šetnju oko jezera, pozdravljamo se sa jezerom i domaćinom te krećemo prema kućama. Na kraju treba reći ono najvažnije, a to je da smo zahvalni prije svega našim ljepšim i boljim polovinama koje su ostale u onom realnom svijetu sa djecom i obavezama (govorim i u ime Miroslava, pošto mislim da i on dijeli ovo mišljenje) za razmuijevanje i podršku ovih naših instiktivnih lovačkih potreba i veze sa prirodom. Zahvalni smo i domaćinu Edi koji je bio ogledalo pravog domaćina i ljubaznosti, prijatelju Danijelu koji je odvojio vrijeme da nas obiđe i sa nama podijeli ove trenutke, te i vama koji čitajući ovo sa nama dijelite ushićenje uz nadu da ćete se i vi potruditi sa nama podijeliti vaše priče malo češće.

Istrcavamo van, onako bunovni i sneni, nesigurni gdje se uopste nalazimo. Dizem stap sa rod poda i ponovno osjecam da je tu, sa druge strane najlona dostojan protivnik koji ne zele napustiti svoje staniste. 20 minita kasnije u kadi se nalazi divan golac. Nekoliko nocnih fotografija kasnije, vratio se u svoje staniste kao i mi u nasu toplu kucicu. Smijemo se tome, kako smo nesvjesbo utonuli u san i sto nam stolice nisu bile prepreka da izgubimo vezu sa stvarnoscu, raspremamo vrrce za spavanje i nastavljamo tamo gdje nas je zvuk signalizatora prekinuo nesposobni da ostanemo budni. Sat vremena kasnije ponovo tisinu noci narusava delkim pojacan na maximum podesen na tonove najvise frekvencije. Istrcavam vani, uzimam stap sa singalizatora koji gori i ovaj put osjecam da je ovaj put riba koja ce uciniti sve da izbjegne fotografisanje i prohladni vec zimski vazduh. Tromim koracima dovlacim je obali i onda krecu ranovi koji izvlace i po 50m najlona. Pokusavam da dozovem Miroslava koji se ne javlja ali se iz kucice cuju oni neartikulisani zvukovi koje proizvode nosne supljine usnulog covjeka. Iza sebe negdje u sumarku cujem lavez psa i zavijanje, kao da su se i psi udruzili sa ribom u borbi za opstanak. Pomislih kako su se nekada ljudi, prinudjeni da love za opstanak osjecali u ovakvim hladnim nocima i prodje me jeza... U tom cujem Miroslava koji pita dokle je dosla borba i je li riba blizu obale, i osjetih olaksanje jer covjek po prirodi ne voli da je samocu, pogotovo kada se negdje u blizinu cuje zvuk koji je sigurno unosio strah u kosti nasim precima. Odgovorih mu nesto nerazumljivo, u naletu adrenalina i nastavih borbu i pokusaje da zaustavim ribu koja je uporna u svom nastojanju da udje u granje. Nakon dobrih 30 minuta borbe riba je spremna da se preda, ponovo dozivam Miroslava, a on ponovo umjesto glasnim zicama odgovor salje rezonatorskom kutijom svog nosa. No uporan sam, pojacavam glas trudeci se da potpuno ne srusim mir noci na jezeru. Miroslav skace na noge i u meredovu je saran ljuskar. Moj prvi ovakav, uzak i sirok sa "ramenima" bodibildera. Misicava zvijer, snaznog tijela, snaznijeg od mnogo vecih riba od sebe, na vagi pokaza 15kg. Nastavice se... Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Kad vam se vec svidja da nastavimo pisanije u pauzama od onih svakodnevnih obaveza koje nosi realan svijet. Nakon te ribe i nekoliko fotografija, nastavljamo se drzati naseg plana, kobramo, mezimo i cekamo one velike ribe i sa njima velike borbe. Prva riba je dosla samo sat nakon zabacivanja, pa onda raspredamo o tome da li je to dobar znak ili mozda najava nekog zatisja, sujevjerje se budi u nama kao u nasim precima koji su tako pokusavali objasniti svijet oko sebe. Pred mrak jezero pocinje da ozivljava, i riba se pokazuje po sredini jezera polako prilazeci nasim hranilistima. Mi prezabacujemo stapove drzeci se taktike za noc koja dolazi, Miroslav sa jednim stapom izlazi dalje do sajle na dubinu od 6m, sto je najplici dio u njegovom dijelu, a dva stapa ostaju na sprudu na samo 29m od obale, za koji smo uvjereni da ce dati onu posebnu ribu, ali samo onda kada svako kretanje na obali stane i sve pokrije mir noci. Kobramo znacajniju kolicinu boila i podgrijavamo sarmu te lozimo vatru, najveceg naseg prijatelja u ova dva prohladna dana. Povlacimo se od noci i nagle promjene temperature u kucicu i uz vatru pricamo, pijuckamo. Dogovaramo se da cemo negdje oko 11 na spavanje, do tada budnim okom pratimo stapove i desavanja. No, hladan i svjez zrak, ona bacvica hajnekena te silni gastronomski uzici pomijesani sa toplinom vatre, ucinise da mi nesvjesno zaspasmo u stolicama. Negdje oko 20h iz najdubljeg zna trgnu nas prodorni zvuk signalizatora. Nastavak uskoro, ostanite uz nas Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Ja imam DeLuxe verziju,na belom koturu je namotan