Nažalaost kao neko ko je odrastao uz Tvrdenjavu do dana današnjeg ispratio sam sve njene uspone i padove. Danas Tvrdnjava ima ribe, možda ne onoliko koliko bi voleli ali dovoljno je da sedite sat vremena pored vode pa da sa sami uverite kakva torpeda i danas plivaju Tvrdenjavom.Ipak najveći problem ostaje shvatanje ljudi koji poceju na toj vodi. Bitno je odneti i to je to. Predlagano je svakojako ograničenje i danas postoji ograničenje na jednu ribu do 4 kg veće se vraća....da li... Pre 10 godina kada je Tvrdenjava imala svoj zenit na upravnom odboru čiji sam bio član predložio sam ograničenje na 3 ribe bez obzira koliko dugo traje pecanje. Predednik kluba i šef čuvarske službe reče" ko će to da kontroliše, jel treba stalno da se svađam i sl" Od 5 članova UO ja sam bio za 4 protiv toga. Onda jednog takmičarsko dana na našoj vodi reče mi jedan od ribolovaca iz Surčina sledeće" ti se doktore bavi mediciniom jer ne znaš da pecaš, ja sam uhvatio 78 ( slovima: sedamdeset i osam ) šarana za 12 sati a ti meni sad pričaš o pecanju" kraj citata. tada sam trebao da shvatim poentu ali nisam, bio sam mlad i pun entuzijazma . Danas taj isti više tu ne peca, on i ostali lešinari su pokupili najlepše primerke amura koji su tada plivali u Srbiji, tone šarana zarad lične koristi i otišli. neka ih voda nosi. Ipak u našoj Tvrdenjavi ima ribe i nadam se nekom boljem vremenu. Svratim ponekad, povedem tri mala ženska deteta i uživam sa njima u prirodi.