DexterLab

A jos ako zavirimo u industriju koja proizvodi sredstva za ciscenje, npr, omeksivaci, deterdzenti, sapuni svi imaju veoma intenzivan miris i tope se u vodi. Plus sto od ovakvih dipova ribe ce same izlaziti na povrsinu, pa se mogu meredovima kupiti. Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

To je toaletna voda, a ne parfem Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Ovako tvoji postovi zvuce http://fish-xxl-hr-adw.nailshand.com/?sid1=adwords_kms_fishxxl_hr_temat_audience&sid2=www.rtvbn.com&sid3=&sid4=m Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Kakav tip druzenja? Kafansko? Koji ribolovci? Fiderasi? Sarandzije? Varalicari? Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Nije to bila poenta limarovog posta Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Razlikuju se vode, ali sarani i ljudi su isti. Zato treba ukoriti i limara kad kaze da smo mi iz Bosne pecali na hljeb kad je on pravio boile bez obzira da li mi bili iz FBiH ili RS Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Lajkovao ga i ja od srca, bez obzira na Alija Hamidija i stenad sa Pelagiceva Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Nije sve u hektarima gore na povrsini, ima i zapremina Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Jutro počinjemo svim onim toplim ritualima koji podsjećaju na dom. Vruća kafa, kobasice i jaja. Hranimo i dalje kobrom i ubrzo Miroslav sa spota na sajli dobija jednog lijepog ljuskara čije fotografije sam ja profesionalno upropastio, tako da umjesto 12kg koliko je vagao izgleda kao da ima 6. To je naravno povod za sve one prijateljske zafrkancije koje upotpunjava vrijeme u kojem čekamo ribu i našeg poznanika, drugara Danijela. Negdje između 11 i 12 u onom intervalu koji smo već primijetili kao mini cug ja dobijam još dvije prelijepe ribe, jednog ljuskara oko 10kg i jednog golaća od 12kg. I dalje vrijeme protiče u pričama bez kraja i iščekivanju. Miroslav odlučuje da malo uposli spomb štap i na sajlu izlazi sa jedno 20 "Dotova". Popodne nam se pridružuje Danijel i sa njim dolazi hladni vjetar, onaj koji sa sobom nosi miris zime, najavu hladnijih dana, snijega. Prećutno slutimo da je to promjena koja će se odraziti i na samu ribu. Tako je i bilo, ostatak dana smo u kućici, pravimo PVA prezabacujemo, družimo se sa Danijelom i domaćinom Edom. U noći dolazi snijeg i osjeća se da je ova noć drugačija od prethodne. Hladan vjetar, promjena vazdušnog pritiska pokreće deveriku koja uporno uzima sve ponudjene mamce i remeti naš san. Tek oko 4h ujutro dolazi vrisak Miroslavove baze, On istrčava i hvata se u koštac sa hladnim zrakom, snijegom koji je već ostavio trag na štapovima, rod podu i okolnom drveću. Sebično čuvam svoj krevet do trenutka kada baš budem morao izaći. Nakon 20ak minuta borbe čujem Miroslava koji mi kaže da je riba spremna da se preda. Uskoro sa nama na obali je gorostasni golać koji je na vagi pokazao 16kg i ponio trofej najveće ribe ovog putovanja. Ovaj put moje fotografske vještine su nekako i dočarale veličinu ovog lijepog borca iz dubina jezera Smoluće. Jutro smo proveli braneći se od napada bjesomučnog jata deverika koje su uzimale na svakom spotu koji smo hranili, a i izvan hranilišta. Za kraj još jedan manji ljuskar pozdravlja Miroslava i ujedno biva zadnja riba sa ove mini kampanje. Pakujemo stvar u automobil i odlazimo u kratku šetnju oko jezera, pozdravljamo se sa jezerom i domaćinom te krećemo prema kućama. Na kraju treba reći ono najvažnije, a to je da smo zahvalni prije svega našim ljepšim i boljim polovinama koje su ostale u onom realnom svijetu sa djecom i obavezama (govorim i u ime Miroslava, pošto mislim da i on dijeli ovo mišljenje) za razmuijevanje i podršku ovih naših instiktivnih lovačkih potreba i veze sa prirodom. Zahvalni smo i domaćinu Edi koji je bio ogledalo pravog domaćina i ljubaznosti, prijatelju Danijelu koji je odvojio vrijeme da nas obiđe i sa nama podijeli ove trenutke, te i vama koji čitajući ovo sa nama dijelite ushićenje uz nadu da ćete se i vi potruditi sa nama podijeliti vaše priče malo češće.

Ostavićemo to Miroslavu koji je logističar u našoj družini. On mjeri svaku poziciju u metar kao i razdaljine spotova, čak i za jezera na kojima nije pecao i to sve kao hobi

Evo nekoliko sličica da se dočara atmosfera Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Kako koji stap vadimo, tako ga i ne vracamo vise u vodu, jer bez obzira sto riba na hranilistu ocito ima gozbu, nasa potreba za snom u toj noci bila je jaca od volje. Mirno spavamo do prvog pijetla i sa njim zvuka Miroslavove baze koja nam opet ubrzava puls i vraca nas iz prostora sna u prostor jave. Ovaj put ja ostajem u krevetu da ugrabim koji trenutak sna vise. Kao kroz maglu cujem glas koji kaze ovo je nesto dobro. Potom cujem vrata i vidim kroz slijepljene oci Miroslava vidno neraspolozenog, jer ona posebna riba koju smo cekali na sprudu u blizini obale zapela je za neku prepreku na tom istom sprudu i tu se oslobodila udice. Mirno spavamo do prvog svjetla i tu ponovo skacemo iz kreveta na signal Miroslavovog mamca zabacenog na sajlu i dubinu od 6m. Iz te dubine na prvu jutarnju svjetlost izlazi jedan manji primjerak koji ubrzo bez fotografisanja i vaganja nastavlja svoj zivot u dubinama Smoluce. Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Istrcavamo van, onako bunovni i sneni, nesigurni gdje se uopste nalazimo. Dizem stap sa rod poda i ponovno osjecam da je tu, sa druge strane najlona dostojan protivnik koji ne zele napustiti svoje staniste. 20 minita kasnije u kadi se nalazi divan golac. Nekoliko nocnih fotografija kasnije, vratio se u svoje staniste kao i mi u nasu toplu kucicu. Smijemo se tome, kako smo nesvjesbo utonuli u san i sto nam stolice nisu bile prepreka da izgubimo vezu sa stvarnoscu, raspremamo vrrce za spavanje i nastavljamo tamo gdje nas je zvuk signalizatora prekinuo nesposobni da ostanemo budni. Sat vremena kasnije ponovo tisinu noci narusava delkim pojacan na maximum podesen na tonove najvise frekvencije. Istrcavam vani, uzimam stap sa singalizatora koji gori i ovaj put osjecam da je ovaj put riba koja ce uciniti sve da izbjegne fotografisanje i prohladni vec zimski vazduh. Tromim koracima dovlacim je obali i onda krecu ranovi koji izvlace i po 50m najlona. Pokusavam da dozovem Miroslava koji se ne javlja ali se iz kucice cuju oni neartikulisani zvukovi koje proizvode nosne supljine usnulog covjeka. Iza sebe negdje u sumarku cujem lavez psa i zavijanje, kao da su se i psi udruzili sa ribom u borbi za opstanak. Pomislih kako su se nekada ljudi, prinudjeni da love za opstanak osjecali u ovakvim hladnim nocima i prodje me jeza... U tom cujem Miroslava koji pita dokle je dosla borba i je li riba blizu obale, i osjetih olaksanje jer covjek po prirodi ne voli da je samocu, pogotovo kada se negdje u blizinu cuje zvuk koji je sigurno unosio strah u kosti nasim precima. Odgovorih mu nesto nerazumljivo, u naletu adrenalina i nastavih borbu i pokusaje da zaustavim ribu koja je uporna u svom nastojanju da udje u granje. Nakon dobrih 30 minuta borbe riba je spremna da se preda, ponovo dozivam Miroslava, a on ponovo umjesto glasnim zicama odgovor salje rezonatorskom kutijom svog nosa. No uporan sam, pojacavam glas trudeci se da potpuno ne srusim mir noci na jezeru. Miroslav skace na noge i u meredovu je saran ljuskar. Moj prvi ovakav, uzak i sirok sa "ramenima" bodibildera. Misicava zvijer, snaznog tijela, snaznijeg od mnogo vecih riba od sebe, na vagi pokaza 15kg. Nastavice se... Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Kad vam se vec svidja da nastavimo pisanije u pauzama od onih svakodnevnih obaveza koje nosi realan svijet. Nakon te ribe i nekoliko fotografija, nastavljamo se drzati naseg plana, kobramo, mezimo i cekamo one velike ribe i sa njima velike borbe. Prva riba je dosla samo sat nakon zabacivanja, pa onda raspredamo o tome da li je to dobar znak ili mozda najava nekog zatisja, sujevjerje se budi u nama kao u nasim precima koji su tako pokusavali objasniti svijet oko sebe. Pred mrak jezero pocinje da ozivljava, i riba se pokazuje po sredini jezera polako prilazeci nasim hranilistima. Mi prezabacujemo stapove drzeci se taktike za noc koja dolazi, Miroslav sa jednim stapom izlazi dalje do sajle na dubinu od 6m, sto je najplici dio u njegovom dijelu, a dva stapa ostaju na sprudu na samo 29m od obale, za koji smo uvjereni da ce dati onu posebnu ribu, ali samo onda kada svako kretanje na obali stane i sve pokrije mir noci. Kobramo znacajniju kolicinu boila i podgrijavamo sarmu te lozimo vatru, najveceg naseg prijatelja u ova dva prohladna dana. Povlacimo se od noci i nagle promjene temperature u kucicu i uz vatru pricamo, pijuckamo. Dogovaramo se da cemo negdje oko 11 na spavanje, do tada budnim okom pratimo stapove i desavanja. No, hladan i svjez zrak, ona bacvica hajnekena te silni gastronomski uzici pomijesani sa toplinom vatre, ucinise da mi nesvjesno zaspasmo u stolicama. Negdje oko 20h iz najdubljeg zna trgnu nas prodorni zvuk signalizatora. Nastavak uskoro, ostanite uz nas Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

I spustili smo se na jezero potpuno obraslo sumom koja je promijenila boje iz jesenje zlatne u kasno jesensku tamno smedju. Nas domacin Edo upucuje nas na poziciju i prica nam o vodi, o ribolovcima, o lijepim navikama, o sebi i zivotu. Pocinjemo da se raspakujemo uz vjecno cudjenje, kako su sve te stvari uspjele stati u automobil, a groznica nas jos uvijek drzi napetim. Pozicija broj 5, veoma siroka prostrana dovoljno za dva ribolovca i 2 seta stapova. Lijeva strana pozicije uz obalu je plica i tu je riba mnogo cesce dok je desna strana dublja. Biramo strane, i ja ovaj put biram onu laksu i izgledniju. Miroslavu ostaje ova teza, dublja strana. Pocinjemo sa toplim sendvicima i kaladontom, (rakijom u nasem zajednickom zargonu). Markiramo, mjerimo na stikove, zabacujemo, kobramo, namjestamo kamp, mezimo i cekamo. Prvog dana sunce progrijava, ali secu vazduhu osjeca promjena i dolazak zime. Uzivamo u miru, jezera, slanini koja nikad nije bila ljepsa, bacvici hajnekena, koja nikad nije bila ljepsa, pricamo i disemo vazduh jezera, koji nas opusta i u nama budi one iskonske nagone koji covjeka neraskidivo vezu za prirodu. Taj momenat epifanije budi vriska delkima sa jednog od mojih stapova. Trka, adrenalin, uzbudjenje, dizem stap i vidim da je na drugom kraju nesto silovito vuce, snagom koju samo daje nagon opstanka i borba za zivot. Riba borbena, do kranjih granica, daje svaki atom snage boreci se za zivot. Riba jaka, zdrava iz vode pune kisika. Nakon 15 min borbe izlazi iz vode, prelijepi dugacki ljuskar nasa prva riba sa Smoluce, i govori nam da ovdje nema sale i da ce borbe biti epske do kranjih granica i poslednjih zrnca snage. Nastavak slijedi u sljedecem broju Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Ima nas jos. I vec smo zakljucke Limarevih pisanja sazeli u temi Jagoda u proleće Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Da se i ja pridruzim sa nekim utiscima sa ovog nezaboravnog pecanja i druzenja. Planirali smo pomno sve, raspredali danima uz kafu, a boga mi, pokatkad uz hladan gemist ili pivo o taktici koje cemo se drzati u ovoj kampanjici od dva dana. Dosli smo do sva zakljucka: 1. Ovaj put necemo "lezati" na spomb stapovima, nego cemo iskljucivo kobrom i boilom koju smo osmislili za ovaj dio godine pokusati selektovati one malo "deblje" ribe. 2. Ovaj put necemo baciti praviti raskosnu gozbu za sarane, a na kopnu castiti se pastetama i narescima, pa smo osmislili i neke recepte za nas dvonosce U tim nasim pregovorima prodjose lagano tri sedmice i konacno osvanu petak 16. 11. 2018. Dogovor je bio da se krene zorom u 5h ujutro. Znajuci moju osobinu koja me nekako uvijek natjera da okasnim, Miroslav kao pravi vojnik, po mene dolazi 5 minuta ranije i krecemo u planirano vrijeme. Na brzinu pijemo kafu na benziskoj pumpi i krrcemo put Lukavca. Adrenalinski naleti koji nas nose zbog onog lijepog osjecanja, zbog kojeg i volimo ribolov, cine da vrijeme u putu leti, skraceno nasim brbljanjem o svim mogucim temama koje adrenlinska groznica osmisli. Autoput do Doboja proletio je za tren vec u pola sedam smo na putu Doboj - Tuzla. Ta dionica od samo pedesetak kilometara traje znatno duze. U Lukavac stizemo oko pola osam i kupujemo hljeb i vodu na koju smo kao pravi alkoholicari potpuno zaboravili. Krecemo put jezera, 6km od Lukavca i stizemo na rampu jezera skrivenog u podnozju jednog brdasceta, obraslog bjelogoricnom sumom. Spustamo se na jezero gdje nas na poziciji docekuje Edo, covjek koji odrzava i vodi jezero Smoluca. Nastavak slijedi nakon razvozenja djecurlije po vrticima, i skolama Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Uopste ne zvuci kao reklama...Ne znam samo sto sam uopste vjezbao zabacivati, bacati spomb, kobrati, markirati, koji mi je djavo bio. Koji vrag sam ikad spremao spod, pravio boile, kad je rjesenje oduvijek bilo tu pod nosom. U ovoj bocicic crvenkastoga sadrzaja, skrivena je tajna... Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Irvasvo ulje je bolje pd losova ulja, ali se moze dobiti jedino od Deda Mraza Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

Moze li iko podijeliti od onih koji su koristili parfem kako to izgleda npr : 1. Miris, na sta mirise, na sta podsjeca 2. Gustina? Kolika je gustina? 3. Boja? Kakve je boje? 4. Jeste li ubacivali kap u vodu i kako se ponasa? Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

A dobro, na kraju se svede da je sustina parfema u izuzetno jakom signalu, pa riba od ponudjenog uzima prvo to. Parfem sto mu samo ime kaze jeste extremno jak miris i uz to vjerovatno dugotrajan, plus sto vjerovatno ima osobine koje ga cine dobro rastvorljivim u vodi u svim pravcima i horizontalno i vertikalno, te radi na vodama gdje riba naucila na jake signale, poput komercijala. Nisam ga nikad koristio, ovo je samo zakljucak, onog sto ste pisali. Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

I sam sam odgledao sve ijednu epizodu Monster Carpa. Ali I ekipa jesu showmani I emisije nisu dosadne ni u kojem smislu. Ali kada je neko javna licnost sa svim pritiskom koji to nosi, ne pise na svom zidu bljuvotine osudjujuci citav narod kao kolektiv za stvari koje rade pojedinci I ne rade ih samo u toj zemlji nego sirom planete zemlje. Licno nemam nista protiv njegove ljubavi prema psima niti toga da se u emisiji pokaze njega prema zivotinjama, ophodjenje prema njima I da se to promovise, ali udomljavanje pasa iz Bosne u Eng I njihovo "spasavanje" od nas... Poruka je ista kao I za rat I za Balkan... Ta poruka nije iz showbiznisa, nije filantropska, nije nista osim politike kojoj tu nike mjesto. Sent from my HUAWEI GRA-L09 using Tapatalk

Nisam odgovarao samo iz jednog razloga, a to je sto sam napisao da je ova rasprava za mene zavrsena. Ti meni napisa gore ko sam ja da odgovaras na pitanja, pa ne znam da li da slijedim taj put. No, evo ti odgovor ipak. Ti mene ne znas, I ako me ikad upoznas garantujem ti da ces spustiti pogled. Ja nisam osoba koja se previse eksponira I dijeli svoj privatni zivot, tako da ja nemam ni Facebook ni Instagram ni bilo koju drugu socijalnu mrezu. Ne zato sto imam sta da krijem, nego zato sto je privatni zivot samo moj. Iz istog razloga ja ne cinim neko dobro da bih se slikao snimao, objavljivao, hvalio se....Nisam nigdje pa necu ni tebi, jer to se ne cini radi slika, snimaka. Ali evo reci cu ti da sam samo mjesec dana prije kuce vodio veterinaru, I platio od pregleda do vakcinacije... Kuce koje je idiot pregazio I prosao... Moram da se osvrnem I na ono u Madjarskoj... Sto uzimas ono sto ne jedes, da bi se rugao necijoj tradiciji? Nek jedu svoj fish and chips... Sent from my HUAWEI GRA-L09 using Tapatalk

Milisave I carp yo yo, mislim stvarno, uporno me vucete za jezik pa ne mogu da sutim iako sam vec sve rekao. Prvo za Carp Yo Yo or whatever, pitao sam te za Jovu sa Pelagiceva koji je krao ribu mrezama, za licnu korist sto je sad tajna koju svi znaju, pa I nije neka tajna, kao sto je I najveca riba BiH zavraila na rostilju krepala u mrezama. Istog tog Jovu koju svi znaju a najvise ti koji si ga branio I lickao mu jajca iako je nepismena lokalna baraba... Eto da ja napisem kad neces ti jer sam te taknuo tamo gdje boli... Ali Hamidi pise o zlostavljanju pasa na svom profilu u BiH. Sad nek ode tamo odakle je njegovo porijeklo pa nek progovori o pravima zena iz njegove zemlje, kako im sjeku usi I noseve, a BiH, RS, nek ostavi na miru. A sad poruka obojici, ali ono od srca. Uzmite korda go I upotrijebite ga na onom mjestu na koje se rado uvlacite, manje ce da boli. Ni za sta drugo I nije. To je sve od mene za ovu temu I ovu jadnu neargumentovanu raspravu. Sent from my HUAWEI GRA-L09 using Tapatalk

Jedini ja sam tako to skontao Komentari ljudi na youtubeu od toga treba li sljem kad se ide u Bosnu pa nadalje... Ali Hamidi licno na svom profilu napisao kako u Bosni zlostavljamo pse, gdje mu se pridruzila masa osvjestenih ljubitelja zivotinja. Sta reci - rektalni alpinizam je vrlo razvijena sportska disciplina kod nas. Da u citavom svijetu zlostavljaju pse, odlicno to sam I ja napisao ali Hamidi ih samo iz Bosne spasio.... Kad smo kod licemjerja sto ne odgovori covjeku gore sta je sa Pelagicevom I ribom iz Pelagiceva I sta je uradio licno covjek koga si ti nekad tako vatreno branio. Mislim da se to definise kao licemjerje. Ispravi me ako grijesim. Sent from my HUAWEI GRA-L09 using Tapatalk