Jezero Smoluća

[DucicM]

Jezero Smoluća 16-18.11.2018 god.

Vikend pecanje koje smo prijatelj Neven(DexterLab ovde na forumu) i ja odradili na ovom prelijepom jezeru.

Uz savjet druga Danijel Mijic odlučili smo se za poziciju broj 5, gdje rezervišemo i kućicu koja se nalazi na njoj.

Dva kreveta i peć su bili garant punog komfora u ovim hladnim danima :-)

Sama pozicija je dosta duboka, od 6 do 8m po sredini i 4m uz lijevu obalu gdje se smjestio Neven a ja sam pokušao da tražim ribu na sprudu prema sredini jezera. Neven prvi dobija ribu i vadi par lijepih komada dok kod mene indikatori ćute. Prebacujem jedan štap na sajlu u dubinu (6m) i bacam par raketa nakon čega kreće da se javlja riba.

Išli smo na taktiku boila pecanja sa ciljem da selektujemo krupniju ribu što nam je na kraju i pošlo za rukom. Od 11 ulovljenih riba 3 su bile ispod 10kg a ostale preko što je lijep prosjek za ovo jezero.

U toku pecanja smo imali i promjenu vremena gdje je temperatura pala 10ak stepeni i zadnju noć je počeo da pada snijeg.

Hvala domaćinu Edo Smoluca na gostoprimstvu, Danijelu Mijiću na posjeti i savjetima :-)

Slike cu staviti kad skontam kako ide :-)

[DucicM]

[baxter]

Svaka čast!! Kapa dole!

[hanibalccc]

Svaka cast kolege !!! Evo i ja da vam postavim nekoliko slicica sa Smoluce da malo ljudima priblizimo ovu fenomenalnu destinaciju Sto se jezera tice ja mogu samo iznjeti sve pohvale, ovo je jedno od mjesta gdje se covjek vrlo rado vraca! Prosjek ribe je oko 10 kg a u jezeru ima dosta primjeraka preko 20 kg, najpoznatija riba na Smoluci je Mejra( oko 20kg ) koja se redovno lovi svako takmicenje i to uglavnom medju prvima Riba je nevjerovatno borbena, priroda netaknuta, nema WiFi cak nema signala ni na mobilnom, ko je bio zna o cemu pricam! Svima toplo preporucujem da posjetite ovo jezero jer se sigunro necete pokajati !!!!

 

 

 

[DucicM]

Da, to sam zaboravio napomenuti.

Riba je nevjerovatno borbena, run 200 na sat na temperaturi vode od 11 stepeni i vadjenje ribe nije moguce bez 20-30 minuta dobrog fajta.

[DexterLab]

Da se i ja pridruzim sa nekim utiscima sa ovog nezaboravnog pecanja i druzenja.

 

Planirali smo pomno sve, raspredali danima uz kafu, a boga mi, pokatkad uz hladan gemist ili pivo o taktici koje cemo se drzati u ovoj kampanjici od dva dana. Dosli smo do sva zakljucka:

 

1. Ovaj put necemo "lezati" na spomb stapovima, nego cemo iskljucivo kobrom i boilom koju smo osmislili za ovaj dio godine pokusati selektovati one malo "deblje" ribe.

 

2. Ovaj put necemo baciti praviti raskosnu gozbu za sarane, a na kopnu castiti se pastetama i narescima, pa smo osmislili i neke recepte za nas dvonosce

 

U tim nasim pregovorima prodjose lagano tri sedmice i konacno osvanu petak 16. 11. 2018.

Dogovor je bio da se krene zorom u 5h ujutro. Znajuci moju osobinu koja me nekako uvijek natjera da okasnim, Miroslav kao pravi vojnik, po mene dolazi 5 minuta ranije i krecemo u planirano vrijeme. Na brzinu pijemo kafu na benziskoj pumpi i krrcemo put Lukavca.

 

Adrenalinski naleti koji nas nose zbog onog lijepog osjecanja, zbog kojeg i volimo ribolov, cine da vrijeme u putu leti, skraceno nasim brbljanjem o svim mogucim temama koje adrenlinska groznica osmisli.

 

Autoput do Doboja proletio je za tren vec u pola sedam smo na putu Doboj - Tuzla.

 

Ta dionica od samo pedesetak kilometara traje znatno duze. U Lukavac stizemo oko pola osam i kupujemo hljeb i vodu na koju smo kao pravi alkoholicari potpuno zaboravili.

 

Krecemo put jezera, 6km od Lukavca i stizemo na rampu jezera skrivenog u podnozju jednog brdasceta, obraslog bjelogoricnom sumom.

 

Spustamo se na jezero gdje nas na poziciji docekuje Edo, covjek koji odrzava i vodi jezero Smoluca.

 

Nastavak slijedi nakon razvozenja djecurlije po vrticima, i skolama

 

Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

[DexterLab]

I spustili smo se na jezero potpuno obraslo sumom koja je promijenila boje iz jesenje zlatne u kasno jesensku tamno smedju.

 

Nas domacin Edo upucuje nas na poziciju i prica nam o vodi, o ribolovcima, o lijepim navikama, o sebi i zivotu.

 

Pocinjemo da se raspakujemo uz vjecno cudjenje, kako su sve te stvari uspjele stati u automobil, a groznica nas jos uvijek drzi napetim.

 

Pozicija broj 5, veoma siroka prostrana dovoljno za dva ribolovca i 2 seta stapova.

 

Lijeva strana pozicije uz obalu je plica i tu je riba mnogo cesce dok je desna strana dublja. Biramo strane, i ja ovaj put biram onu laksu i izgledniju. Miroslavu ostaje ova teza, dublja strana.

Pocinjemo sa toplim sendvicima i kaladontom, (rakijom u nasem zajednickom zargonu).

Markiramo, mjerimo na stikove, zabacujemo, kobramo, namjestamo kamp, mezimo i cekamo.

 

Prvog dana sunce progrijava, ali secu vazduhu osjeca promjena i dolazak zime.

 

Uzivamo u miru, jezera, slanini koja nikad nije bila ljepsa, bacvici hajnekena, koja nikad nije bila ljepsa, pricamo i disemo vazduh jezera, koji nas opusta i u nama budi one iskonske nagone koji covjeka neraskidivo vezu za prirodu.

 

Taj momenat epifanije budi vriska delkima sa jednog od mojih stapova. Trka, adrenalin, uzbudjenje, dizem stap i vidim da je na drugom kraju nesto silovito vuce, snagom koju samo daje nagon opstanka i borba za zivot. Riba borbena, do kranjih granica, daje svaki atom snage boreci se za zivot. Riba jaka, zdrava iz vode pune kisika. Nakon 15 min borbe izlazi iz vode, prelijepi dugacki ljuskar nasa prva riba sa Smoluce, i govori nam da ovdje nema sale i da ce borbe biti epske do kranjih granica i poslednjih zrnca snage.

 

Nastavak slijedi u sljedecem broju

 

 

 

Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

[Shoga]

Svaka cast na izvestavanju kolega. Ovo je pravi izvestaj kao iz casopisa

[DexterLab]

Kad vam se vec svidja da nastavimo pisanije u pauzama od onih svakodnevnih obaveza koje nosi realan svijet.

 

Nakon te ribe i nekoliko fotografija, nastavljamo se drzati naseg plana, kobramo, mezimo i cekamo one velike ribe i sa njima velike borbe. Prva riba je dosla samo sat nakon zabacivanja, pa onda raspredamo o tome da li je to dobar znak ili mozda najava nekog zatisja, sujevjerje se budi u nama kao u nasim precima koji su tako pokusavali objasniti svijet oko sebe.

 

Pred mrak jezero pocinje da ozivljava, i riba se pokazuje po sredini jezera polako prilazeci nasim hranilistima. Mi prezabacujemo stapove drzeci se taktike za noc koja dolazi, Miroslav sa jednim stapom izlazi dalje do sajle na dubinu od 6m, sto je najplici dio u njegovom dijelu, a dva stapa ostaju na sprudu na samo 29m od obale, za koji smo uvjereni da ce dati onu posebnu ribu, ali samo onda kada svako kretanje na obali stane i sve pokrije mir noci. Kobramo znacajniju kolicinu boila i podgrijavamo sarmu te lozimo vatru, najveceg naseg prijatelja u ova dva prohladna dana.

 

Povlacimo se od noci i nagle promjene temperature u kucicu i uz vatru pricamo, pijuckamo. Dogovaramo se da cemo negdje oko 11 na spavanje, do tada budnim okom pratimo stapove i desavanja.

 

No, hladan i svjez zrak, ona bacvica hajnekena te silni gastronomski uzici pomijesani sa toplinom vatre, ucinise da mi nesvjesno zaspasmo u stolicama.

 

Negdje oko 20h iz najdubljeg zna trgnu nas prodorni zvuk signalizatora.

 

Nastavak uskoro, ostanite uz nas

 

 

 

Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

[DexterLab]

Istrcavamo van, onako bunovni i sneni, nesigurni gdje se uopste nalazimo. Dizem stap sa rod poda i ponovno osjecam da je tu, sa druge strane najlona dostojan protivnik koji ne zele napustiti svoje staniste. 20 minita kasnije u kadi se nalazi divan golac. Nekoliko nocnih fotografija kasnije, vratio se u svoje staniste kao i mi u nasu toplu kucicu. Smijemo se tome, kako smo nesvjesbo utonuli u san i sto nam stolice nisu bile prepreka da izgubimo vezu sa stvarnoscu, raspremamo vrrce za spavanje i nastavljamo tamo gdje nas je zvuk signalizatora prekinuo nesposobni da ostanemo budni.

 

Sat vremena kasnije ponovo tisinu noci narusava delkim pojacan na maximum podesen na tonove najvise frekvencije.

 

Istrcavam vani, uzimam stap sa singalizatora koji gori i ovaj put osjecam da je ovaj put riba koja ce uciniti sve da izbjegne fotografisanje i prohladni vec zimski vazduh.

 

Tromim koracima dovlacim je obali i onda krecu ranovi koji izvlace i po 50m najlona. Pokusavam da dozovem Miroslava koji se ne javlja ali se iz kucice cuju oni neartikulisani zvukovi koje proizvode nosne supljine usnulog covjeka.

 

Iza sebe negdje u sumarku cujem lavez psa i zavijanje, kao da su se i psi udruzili sa ribom u borbi za opstanak. Pomislih kako su se nekada ljudi, prinudjeni da love za opstanak osjecali u ovakvim hladnim nocima i prodje me jeza...

 

U tom cujem Miroslava koji pita dokle je dosla borba i je li riba blizu obale, i osjetih olaksanje jer covjek po prirodi ne voli da je samocu, pogotovo kada se negdje u blizinu cuje zvuk koji je sigurno unosio strah u kosti nasim precima.

 

Odgovorih mu nesto nerazumljivo, u naletu adrenalina i nastavih borbu i pokusaje da zaustavim ribu koja je uporna u svom nastojanju da udje u granje.

 

Nakon dobrih 30 minuta borbe riba je spremna da se preda, ponovo dozivam Miroslava, a on ponovo umjesto glasnim zicama odgovor salje rezonatorskom kutijom svog nosa. No uporan sam, pojacavam glas trudeci se da potpuno ne srusim mir noci na jezeru.

 

Miroslav skace na noge i u meredovu je saran ljuskar. Moj prvi ovakav, uzak i sirok sa "ramenima" bodibildera. Misicava zvijer, snaznog tijela, snaznijeg od mnogo vecih riba od sebe, na vagi pokaza 15kg.

 

Nastavice se...

 

Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

[DexterLab]

Kako koji stap vadimo, tako ga i ne vracamo vise u vodu, jer bez obzira sto riba na hranilistu ocito ima gozbu, nasa potreba za snom u toj noci bila je jaca od volje.

 

Mirno spavamo do prvog pijetla i sa njim zvuka Miroslavove baze koja nam opet ubrzava puls i vraca nas iz prostora sna u prostor jave. Ovaj put ja ostajem u krevetu da ugrabim koji trenutak sna vise. Kao kroz maglu cujem glas koji kaze ovo je nesto dobro.

 

Potom cujem vrata i vidim kroz slijepljene oci Miroslava vidno neraspolozenog, jer ona posebna riba koju smo cekali na sprudu u blizini obale zapela je za neku prepreku na tom istom sprudu i tu se oslobodila udice.

 

Mirno spavamo do prvog svjetla i tu ponovo skacemo iz kreveta na signal Miroslavovog mamca zabacenog na sajlu i dubinu od 6m. Iz te dubine na prvu jutarnju svjetlost izlazi jedan manji primjerak koji ubrzo bez fotografisanja i vaganja nastavlja svoj zivot u dubinama Smoluce.

 

 

 

Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

[GORANBILLY]

Konacno jedan izvestaj sa pecanja. Svaka cast kolege.

[vladaBG]

Odličan text

Jel bi mogao koju reč o jeZeru veličina,oblik jezera, broj pozicija,kakve su te kućice,cena dozvole,jel ima granja ....

[DexterLab]

Evo nekoliko sličica da se dočara atmosfera

 

Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka

[DexterLab]

Odličan text

Jel bi mogao koju reč o jeZeru veličina,oblik jezera, broj pozicija,kakve su te kućice,cena dozvole,jel ima granja ....

Ostavićemo to Miroslavu koji je logističar u našoj družini. On mjeri svaku poziciju u metar kao i razdaljine spotova, čak i za jezera na kojima nije pecao i to sve kao hobi

[DexterLab]

Jutro počinjemo svim onim toplim ritualima koji podsjećaju na dom. Vruća kafa, kobasice i jaja. Hranimo i dalje kobrom i ubrzo Miroslav sa spota na sajli dobija jednog lijepog ljuskara čije fotografije sam ja profesionalno upropastio, tako da umjesto 12kg koliko je vagao izgleda kao da ima 6. To je naravno povod za sve one prijateljske zafrkancije koje upotpunjava vrijeme u kojem čekamo ribu i našeg poznanika, drugara Danijela.

 

Negdje između 11 i 12 u onom intervalu koji smo već primijetili kao mini cug ja dobijam još dvije prelijepe ribe, jednog ljuskara oko 10kg i jednog golaća od 12kg.

 

I dalje vrijeme protiče u pričama bez kraja i iščekivanju. Miroslav odlučuje da malo uposli spomb štap i na sajlu izlazi sa jedno 20 "Dotova".

 

Popodne nam se pridružuje Danijel i sa njim dolazi hladni vjetar, onaj koji sa sobom nosi miris zime, najavu hladnijih dana, snijega. Prećutno slutimo da je to promjena koja će se odraziti i na samu ribu.

 

Tako je i bilo, ostatak dana smo u kućici, pravimo PVA prezabacujemo, družimo se sa Danijelom i domaćinom Edom. U noći dolazi snijeg i osjeća se da je ova noć drugačija od prethodne. Hladan vjetar, promjena  vazdušnog pritiska pokreće deveriku koja uporno uzima sve ponudjene mamce i remeti naš san.

 

Tek oko 4h ujutro dolazi vrisak Miroslavove baze, On istrčava i hvata se u koštac sa hladnim zrakom, snijegom koji je već ostavio trag na štapovima, rod podu i okolnom drveću. Sebično čuvam svoj krevet do trenutka kada baš budem morao izaći.  Nakon 20ak minuta borbe čujem Miroslava koji mi kaže da je riba spremna da se preda. Uskoro sa nama na obali je gorostasni golać koji je na vagi pokazao 16kg i ponio trofej najveće ribe ovog putovanja. Ovaj put moje fotografske vještine su nekako i dočarale veličinu ovog lijepog borca iz dubina jezera Smoluće.

 

Jutro smo proveli braneći se od napada bjesomučnog jata deverika koje su uzimale na svakom spotu koji smo hranili, a i izvan hranilišta. Za kraj još jedan manji ljuskar pozdravlja Miroslava i ujedno biva zadnja riba sa ove mini kampanje.

 

Pakujemo stvar u automobil i odlazimo u kratku šetnju oko jezera, pozdravljamo se sa jezerom i domaćinom te krećemo prema kućama.

 

Na kraju treba reći ono najvažnije, a to je da smo zahvalni prije svega našim ljepšim i boljim polovinama koje su ostale u onom realnom svijetu sa djecom i obavezama (govorim i u ime Miroslava, pošto mislim da i on dijeli ovo mišljenje) za razmuijevanje i podršku ovih naših instiktivnih lovačkih potreba i veze sa prirodom.

 

Zahvalni smo i domaćinu Edi koji je bio ogledalo pravog domaćina i ljubaznosti, prijatelju Danijelu koji je odvojio vrijeme da nas obiđe i sa nama podijeli ove trenutke, te i vama koji čitajući ovo sa nama dijelite ushićenje uz nadu da ćete se i vi potruditi sa nama podijeliti vaše priče malo češće.

[hanibalccc]

Kolega jezero je nastalo povrsinskim kopanjem uglja, dubina je od 2m do 12 m u jednom djelu, na sredini jezera postoji dio koji je ogradjen sajlama i tu se ne peca jer je tu bukvalno suma panj do panja i sva riba je tu Inace jezero ima 10 pozicija koje se aktivno pecaju i na slobodnom ribolovu i na kupovima. Nivo kiseonika u jezeru je 8 tako mi je rekao gazda Edo da su mjerili a npr na Zabarima je 4, to povlaci borbenost ribe koju morate dozivjeti Meni licno se svidja jer kad odes gore nemas osjecaj komercijale nego pravog pecanja na divljoj vodi. Najbolje pecaju pozicije koje su do panjeva 11,4,5,10 ma da ne mora da znaci da uvjek tako,  inace sve pozicije su pobjedjivale na kupovima tako da nema apsolutnog favorita kao sto je na Zabaru bila pozicija 19! U svakom slucaju mislim da je ovo destinacija koju vrijedi posjetiti i da niko nece otici razocaran

Evo jos koja slicica samog jezera.....

 

Poz. br. 3

Poz. br. 7

[hanibalccc]

Zaboravio sam da napisem sto se tice cijene dnevna dozvola je 10e za 24h, kucica ima samo jedna na poziciji 5 i kosta isto 10e za noc...mislim da su cijene i vise nego prihvatljive !!!

[Carp Yo Yo]

Odličan text

Jel bi mogao koju reč o jeZeru veličina,oblik jezera, broj pozicija,kakve su te kućice,cena dozvole,jel ima granja ....

Velicina jezera oko 5 hektara, dubine od 1m pa do nekih 12 -13 m na poziciji 4, mada do te rupe ne mozes vise jer ima sajla razvucena i ta rupa ostaje desno od pozicije. 

Na tri pozicije imas drvene kucice (poz 1, 5 i , ali se moze iznajmiti samo ona na 5ci jer je samo ona u vlasnistvu covjeka koji drzi koncesiju na jezeru. 

Za ispecat se fino jezero, prosjek tezine negdje oko 8 kg, ali ima i ovih preko 10kg podosta, riba preko 20 kg ima jedno 5 komada i to je to, ali ce ti i ove ispod dati sasvim sigurno lijep ugodjaj jer su borbene. Ima nekoliko pozicija sa debelim i nesredjenim zakackama (poz 4, 8, 10, 11) pa je teze pecati na njima. 

Daljine na kojima se peca su od 20m do nekih 100 m na poziciji broj 9, koja je ujedno i jedina pozicija sa takvom mogucnoscu, ostale su do 70ak m u prosjeku.  Laganica pecanje kad je zabacivanje u pitanju. 

Voda cista, raka ima, skoljke vece, a na pojedinim pozicijama (ispred 5, 6, 7, 9 i 10) jako zanimljiva konfiguracija tla sa raznim prelazima na dnu, pogotovo pozicija broj 6 gdje imas raspon dubine od nekih 1,5m ispred samih nogu pa kako ides prema dubini imas dva lijepa prelaza sa 3 m na 1m pa poslije toga ulazak u kanal od 4,2m pa opet sprud na oko 3m i onda dubina na nekih 5,8m. 

 

 

[Carp Yo Yo]

Ono sa smajlijem bi trebalo biti broj 8, ne znam kako balondžija upade

[vladaBG]

deluje vece od 5h na slikama

[Carp Yo Yo]

deluje vece od 5h na slikama

Ma jok, nepunih 5 hektara.   Jezero u obliku nepravilne osmice. 

[DucicM]

Ma jok, nepunih 5 hektara.   Jezero u obliku nepravilne osmice. 

4,15 ha da budemo precizni 

[vladaBG]

Pa jbt mika ozbiljna voda za to

[DexterLab]

Nije sve u hektarima gore na povrsini, ima i zapremina

 

Poslato sa ANE-LX1 uz pomoć Tapatoka